Poglavica Sijuksa u punoj opremi predstavlja upečatljiv prizor. Čitava površina tela obojena je mašću i ugljem. Kožna košulja pada do struka, dok je oko sredine tela obavijen pojas od istog materijala, ponekad od platna, širok oko jednog inča; on drži komad ćebeta ili krzna koji prolazi između butina. Preko ramena prebačen je plašt od belog bufala, koji se nosi sa krznom bliže koži kada je vreme lepo, a obrnuto kada pada kiša. Ovaj plašt dovoljno je velik da pokrije celo telo, a često je ukrašen i bodljama bodljikavog praseta (koja proizvode zveckavi zvuk dok se ratnik kreće) kao i raznovrsnim grubo iscrtanim figurama, koje predstavljaju vojničke osobine onoga ko ga nosi. Za teme je pričvršćeno jastrebovo pero i ukrašeno bodljama bodljikavog praseta. Duge čarape od antilopine kože služe kao pantalone i imaju šavove sa strane, široke oko dva inča i tu i tamo ukrašene malim pramenovima ljudske kose, trofejima sa nekog skalpiranja. Mokasine su od kože bufala ili losa, s krznom koje se nosi sa unutrašnje strane; u važnim prilikama može se videti da poglavici sa potpetice svake čizme visi koža tvora. Sijuksima je ova gnusna životinja veoma draga, čije se krzno rado koristi za pravljenje duvankesa i drugih privezaka.
Odeća poglavičine skvo takođe je izvanredna. Njena kosa je dugačka i podeljena preko čela, odakle slobodno leprša pozadi ili se pokupi u neku vrstu mreže. Njene mokasine iste su kao i mokasine njenog muža; ali njene čarape sežu naviše samo do kolena, gde se susreću sa nekom nezgrapnom košuljom od kože losa koja joj pada do gležnjeva, a gore se drži jednom vrpcom koja ide preko ramena. Ova košulja najčešće je privezana pojasom u struku, a preko svega prebačen je plašt od bufala kakav nose i muškarci. Šatori Teton Sijuksa opisani su kao uredno izgrađeni, od koža belih bufala, dobro obezbeđeni potporom od motki.
Iz romana Dnevnik Džulijusa Rodmana