U mitovima je lik demijurga često kovač, grnčar ili tkač. Ali, njihove radne obaveze su kosmičke i nisu ograničene na uski okvir zemaljskog razumevanja ovih zanimanja. Grčki bog vatre i kovačkog zanata Hefest falsifikuje štit u kovačnici koji je model svetskog života. U finskoj mitologiji Seppo Ilmarinen kuje sunce i mesec, a Khnum u drevnom Egiptu stvara svet na grnčarskom točku.
Koncept "demijurg" je u drevnoj Grčkoj bio kontroverzno pitanje. U filozofiji je pojam demijurg prvi put koristio Platon u dijalogu Timaj. On smatra da je demijurg "kreator i otac" čitavog vidljivog kosmosa, koji postojeće materije haosa, raspoređuje po uzoru na večne forme i proizvodi sve fizičke stvari sveta, uključujući i ljudska tela.
Pojam demijurga su kasnije usvojili neki gnostici, koji su u svom dualističkom pogledu na svet demijurg shvatali kao jednu od sila zla, koja je bila odgovorna za stvaranje preziranog materijalnog sveta i koja je bila potpuno tuđa vrhovnom Bogu dobrote.
Rano hrišćanstvo pojam demijurga povezuje sa grčkim izrazom za boga. Demijurg se u hrišćanstvu određuje kao Bog i Stvoritelj svih stvari. U poslanici apostola Pavla predstavlja zamenicu za "stvaralačku delatnost Gospodnju". Povremeno je reč demijurg nazivana anđeo, ali u značenju autor, izvor, razum.