Simbol zeca koji nosi jaja potiče iz jedne od legendi o boginji plodnosti, zore, proleća, života i obnavljanja prirodnih ciklusa, Eostre. Ona je šetajući šumom naišla na pticu koja je umirala u snegu od hladnoće. Da bi je spasila pretvorila ju je u zeca kako bi je sopstveno krzno grejalo i zaštitilo od hladnoće. Ali, pošto je pre bio ptica, zec je zadržao ptičju karakteristiku nošenja jaja. Iz zahvalnosti što mu je spasila život svake godine bi oslikavao jaja i poklanjao ih boginji.
Prva legenda o uskršnjem zecu je dokumentovana u nemačkom tekstu 1572, a prva priča o uskršnjem zecu koji skriva jaja po vrtu je zapisana 1680. godine. U Sjedinjenim Američkim Državama su ova pripovedanja doneli tokom XVIII veka nemački doseljenici koji su se naselili u holandskoj enklavi u Pensilvaniji. Uskoro su puritanci preuzeli ove običaje i za vreme Uskrsa u američkim kolonijama su počeli praviti gnezda da bi “zec mogao u njih snesti svoja jaja“.