Od XIX veka izraz proletarijat se primenjuje na radnu snagu u vreme industrijske revolucije. Pojavom kapitalizma proletarijat prerasta u proizvodnu snagu, takozvani industrijski proletarijat, odnosno radničku klasu. Ovaj izraz koristi Karl Marks, koji je verovatno naišao na njega dok je proučavao dela liberalnog ekonomiste i istoričara Žana Čarlsa Lionara de Sismondija, koji ga je prvi primenio na radničku klasu stvorenu u kapitalizmu. U poglavlju o prvobitnoj akumulaciji prvog toma Kapitala, Marks skicira istorijsko rođenje ove klase "dvostruko slobodnih" najamnih radnika u "blatu i krvi". On posebno naglašava činjenicu da su proleteri radnici koji svoju egzistenciju moraju osigurati samo prodajom svoje radne snage.
Marksistička teorija najčešče deli proletarijat na industrijski proletarijat, poljoprivredni proletarijat i intelektualni proletarijat. Ponekad se u proletarijat uključuje sitna buržoazija (oni koji poseduju vlastita sredstva za proizvodnju ali i sami rade) i lumpenproletarijat (oni koji ne rade).
Izraz proletarijat se vremenom pojavljuje i u ne-marksističkim delima. Tako na primer, engleski istoričar, filozof istorije i sociolog Arnold Džozef Tojnbi autor monumentalnog dela Proučavanje istorije koristi izraze "eksterni" i "interni proletarijat" za tumačenje društvenih promena. Pojam proletera koji on koristi obuhvata bilo koje socijalne aktere koji su deprivilegovani u društvenom, političkom i ekonomskom smislu, kao što su egipatski seljak i rimski rob, kojem gospodar omogućava da stekne veliko bogatstvo, ali koji je deprivilegovan zato što ga pravne norme koje važe u datom društvu unižavaju do statusa ispod ljudskog. Od proletarijata je nastao izraz prol koji se koristi kao sinonim za najniže slojeve društva. Ovaj izraz koristi Džordž Orvel u svom poznatom romanu 1984.