Svaki dobitak - duhovni ili politički - podrazumeva neki gubitak; svaki je dobitak ubilačko... potvrđivanje. U oblasti umetnosti - jedinoj u kojoj se može govoriti o životu duha - neki se “ideal“ utvrđuje jedino na ruševinama onoga koji mu je prethodio: svaki istinski umetnik izneverava one koji su mu prethodili... U istoriji nema prvenstva: republika-monarhija; romantizam-klasicizam; liberalizam-dirigovana ekonomija; naturalizam-apstraktna umetnost; iracionalizam-intelektualizam; - sve institucije, kao i tokovi mišljenja, vrede podjednako. - Jedan duhovni oblik nije u stanju da u sebe uključi i zameni drugi; nešto postoji samo zahvaljujući isključivanju: niko ne može da pomiri red i nered, apstraktno i neposredno, polet i nesreću. Razdoblja sinteze nisu stvaralačka: ona svode tuđi žar; ovaj je izvod zbrkan i haotičan - svaki eklekticizam nagoveštaj kraja.
Posle svakog koraka napred dolazi korak natrag: to je ono jalovo koprcanje povesti, - nastajanje... nekretanje... Samim tim što je dopustio da ga obmane varka Progresa, čovekove pretenzije na tananost postaju smešne. Progres? - on je možda učinjen u oblasti higijene... Ali gde ga još ima? U naučnim otkrićima? One su samo zbir kobnih taština... Ko bi, mirne savesti mogao da se opredeli između kamenog doba i doba modernih alatki? Nismo se danas udaljili od majmuna mnogo više no onda, na oblake se pentramo iz onih istih razloga iz kojih smo se onda verali po drveću: izmenila su se jedino sredstva koja stoje na raspolaganju našoj radoznalosti - svejedno da li je ona čista ili zločinačka - i, sa pomerenim refleksima - pohlepniji smo na raznovrsnije načine. Prihvatiti ili odbaciti jedno doba čist je hir: valja prihvatiti ili odbaciti istoriju u celini. Ideja napretka sve nas je pretvorila u uobraženjake koji stoje na vrhovima vremena; ali ti vrhovi ne postoje: troglodit koji je u pećini drhtao od straha još uvek, i u neboderima, drhti. Tokom vekova naš kapital nesreće ostaje netaknut; a ipak smo po nečemu u prednosti nad našim precima: po tome što smo bolje uložili taj kapital, što smo bolje organizovali svoju nesreću.
Iz dela Kratak pregled raspadanja