Deža vi (déjà vu) je reč francuskog porekla i znači već viđeno. Prvi put je ovaj pojam upotrebio francuski filozof Emil Boarak 1876. godine, u svom delu Budućnost nauke o psihologiji.
Fenomen već viđenog su razmatrali starogrčki filozofi. Pitagora i Platon su u njemu videli sećanja iz nekog prethodnog života, a stoici su ga tumačili kao "večni povratak istog". Aristotel doživljaj već viđenog, međutim svodi na običan psihički problem.
Srednjovekovni hrušćanski filozof Sveti Avgustin prvi put pominje iluziju sećanja 400. godine kao falsae memoriae, što u prevodu sa latinskog jezika znači lažna sećanja. U fascinaciji ovim osećanjem Katolička crkva je videla uticaj "demona koji čoveka iskušava idejama o prethodnim životima ili reinkarnaciji".
U doživljaju deža vi slikari, pisci i pesnici nalaze neiscrpan izvor inspiracije. Tako krajem XVI veka Vilijam Šekspir ističe "sve je već viđen spektakl". U XIX veku se ovo osećanje često pominje u delima Čarlsa Dikensa i Fransoa Renea Šatobrijana. Marsel Prust u svom romanu U potrazi za izgubljenim vremenom piše: "Taj osećaj kao da mi poručuje: uhvati me u prolazu ako imaš smelosti i pokušaj da razrešiš zagonetku sreće koju ti nudim."
Tvorac moderne psihoanalize Sigmund Frojd je smatrao da se u onim retkim i kratkim trenucima kada je doživeo osećanje već viđenog, uvek radilo o buđenju imaginarnih, nepoznatih i nesvesnih pojmova i projekata koji su odgovarali njegovoj želji da poboljša svoju situaciju. On piše: "To je samo nekompletan delić davno zaboravljene uspomene prizvane nekim traumatičnim događajem ili izraz skrivene želje koju sami sebi ne želimo da priznamo."
Tokom putovanja po Keniji, Karl Gustav Jung opisao je osećaj deža vi kada je gledao mršavog crnca koji se oslanjao na koplje gledajući u njegov voz dok se okretao strmom liticom na putu za Najrobi. On piše: "Imao sam osećaj da sam već iskusio ovaj trenutak i uvek poznavao ovaj svet." Iako su ovaj svet i ovaj čovek bili njemu nešto strano, video je ceo trenutak kao savršeno prirodan. To je nazvao prepoznavanjem "nepoznatoga kao poznato" i "buđenjem određenog arhetipa", jer nepoznati čovek, po njemu, predstavlja simbol mudraca.