"Zato što naš svet nije isti kao Otelov. Nema limuzina bez čelika - i nema tragedija bez društvene nestabilnosti. A svet je sada stabilan. Narod je srećan; imaju sve što žele, a što nemaju neće ni poželeti. Imućni su; bezbedni su; nikad ne boluju; ne boje se smrti; žive u blaženom neznanju o strasti i starosti; ne vise im o vratu ni majke ni očevi; nemaju ni žena, ni dece, ni ljubavnika, dakle nikog prema kome bi gajili jake emocije, tako su obrađeni da praktično i ne mogu a da se ne ponašaju onako kako i treba da se ponašaju. A ako nešto zaškripi, tu je uvek soma. Koju vi bacate kroz prozor, gospodine Divljače, u ime slobode. Slobode!" On se nasmeja: "Tražite da Delte znaju šta je sloboda! A sad biste još hteli da shvate i Otela! Molim vas!"
Divljak je neko vreme ćutao. "Pa ipak," nastavi on tvrdoglavo. "Otelo je dobar. Otelo je bolji od onih kinotaktiloskopa."
"Sigurno", složi se Upravljač." Ali to je cena kojom plaćamo stabilnost. Mora se birati: ili sreća, ili ono što se zvalo velika umetnost. Mi smo žrtvovali veliku umetnost. Umesto nje imamo taktile i orgulje za miris."
"Ali oni nemaju nikakvog smisla."
"Imaju svoj sopstveni smisao; oni predstavljaju prijatna osećanja za publiku."
"Ali oni su... oni su priča lude".
Iz romana Vrli novi svet