Rut Benedikt razvija teoriju da svaka kultura ima svoje sopstvene čulstvene obrasce koji su formativni za karakter ličnosti. Ona ističe da "kultura nije biološki prenosiv kompleks", a "čovek nije unapred predodređen ni za jedan obrazac kulture". O uticaju kulture na ličnost ona piše: "Životna istorija svakog pojedinca predstavlja početak prilagođavanja obrascima i merilima koji se prenose s jedne generacije na drugu. Od trenutka kada dete dođe na svet običaji društva, u kojem je ono rođeno, određuju okvir njegovog budućeg životnog iskustva i ponašanja."
Obrazac kulture Rut Benedikt definiše kao uopšten način ponašanja svojstven nekom društvu. Razrađujući poznato delo Fridriha Ničea Rođenje tragedije, ona daje obrasce, kulturne profile ljudskih društava, apolonski i dionizijski. Apolonski tip je harmoničan i odmeren i odlikuje ga samokontrola, ravnoteža, sklad. Dionizijski tip odlikuje imaginacija, transcendencija, strast takmičenja i on pokušava da dosegne, u ličnom iskustvu ili obredu, stanje koje će mu omogućiti doživljavanje zanosa.
Rut Benedikt kritički piše o nametanju obrazaca kulture zapadne civilizacije najvećem delu zemljine kugle i ističe da su ponekad čak i veoma primitivni narodi daleko svesniji uloge kulturnih osobenosti. Takozvanim primitivnima potpuno je jasno da se ljudski život može urediti na više različitih načina, dok civilizovani čovek poznaje samo sopstveni način života i bez mnogo teškoća prihvata istovetnost ljudske prirode i sopstvenih kulturnih merila.