- “Mora da imate đavola u telu“, reče Kandid. - “On se toliko meša u stvari ovog sveta, odgovori Martin da bi se mogao naći i u mome telu, kao i na svakom drugom mestu, ali ja moram reći da, kad bacim pogled na ovu zemljinu loptu, ili bolje reći lopticu, mislim da ju je Bog ostavio na milost ili nemilost nekom pakosnom biću. Izuzimam, naravno, Eldorado. Još nisam našao grad koji ne želi propasti kom susednom gradu, ni porodicu koja ne želi da iskopa grob drugoj kojoj porodici. Svugde se slabi groze moćnih, pred kojima puze, a moćni postupaju s njima kao sa stadom čija se vuna i meso prodaju. Milion ubica postrojenih u pukove jure sa jednog kraja Evrope na drugi i disciplinovano vrše ubistva i pljačku, da zarade sebi koru hleba, jer nisu naučili drugi, pristojniji zanat. A u gradovima za koje bi se reklo da uživaju blagodeti mira i u kojima cvetaju umetnost i veštine, ljude gore raspinju zavist, briga i nespokojstvo nego što ima da podnese kakav opsađeni grad od svih svojih zala. Skriveni jadi još su bolniji nego bede koje se iznose na javnost. Jednom reči, ja sam toliko video i toliko iskusio da sam manihejac“.
Iz romana Kandid