Artnit

Sreda, 22 Februar 2017 11:27

Artur Šopenhauer - Sudbina meša karte, a mi se igramo Istaknut

Dizajn korica knjige Paraneze i maksime Dizajn korica knjige Paraneze i maksime

Kada se osvrnemo na put svoga života, te pregledamo njegov "labyrinthisch irren Lauf" te moramo da vidimo tolike promašene sreće, tolike navučene nesreće, onda, koreći samog sebe, možemo da odemo vrlo daleko. Jer tok našeg života nije prosto naše sopstveno delo, nego produkt dva faktora, naime niza događaja i niza naših odluka, koji uvek zadiru jedno u drugo i međusobno se modifikuju. Uz to još dolazi to da je i u jednom i u drugom naš vidik uvek vrlo ograničen, pošto svoje odluke ne možemo već izdaleka da predskažemo, a još manje možemo da predvidimo događaje, nego su nam u oba slučaja poznati samo sadašnji.

Zato, dok je naš cilj još daleko, ne možemo pravo njemu da se uputimo, nego možemo samo približno i po nagađanju da upravimo svoj hod na njega, dakle često moramo da laviramo. Naime, sve što možemo, to je da svoje odluke donosimo uvek prema sadašnjem prilikama, u nadi da ćemo pogoditi put kojim ćemo doći bliže glavnom cilju. I tako se događaji i naše glavne namere većinom mogu uporediti sa dve sile koje vuku na razne strane, a dijagonala koja otuda postaje, to je tok našeg života. - Terencije je kazao: In vita est hominum quasi cum ludas tesseris: si illud, quod maxime opus est jactu, non cadit, illud quod cecidit forte, id arte ut corrigas pri čemu je morao imati pred očima jednu vrstu triktraka. Kraće možemo reći: sudbina meša karte, a mi se igramo. Ali, da izrazim ovo moje posmatranje, bilo bi najzgodnije ovo poređenje. U životu je kao u šahu: mi sastavljamo plan; ali on ostaje uslovljen onim što hoće da učini u šahu protivnik, u životu sudbina. Izmene koje usled toga naš plan pretrpi, većinom su tako velike da ga u izvođenju još jedva po nekim glavnim crtama možemo poznati.

Uostalom, u našem životu ima još nešto što je iznad svega toga. Naime, trivijalna i često potvrđivana istina da smo mi često luđi nego što mislimo; naprotiv da smo često mudriji no što mislimo, jeste jedno otkriće do koga dolaze samo oni koji su bili u tom slučaju, pa i onda tek dockan. Ima u nama nešto pametnije nego što je glava. Mi, naime, u velikim potezima, glavnim koracima našega života postupamo ne po jasnom saznanju onoga što treba, nego po jednom unutrašnjem impulsu, rekao bi čovek po instiktu koji dolazi iz najdublje unutrašnjosti našega bića i, posle toga, ono što smo uradili, kvarimo po jasnim, ali i jadnim, stečenim, čak i pozajmljenim pojmovima, po opštim pravilima, tuđem primeru itd., ne uzimajući dovoljno na um da "Eines schickt sich nicht für alle"; tu bivamo lako nepravedni prema samome sebi. Ali na kraju se pokazuje ko je imao pravo, i samo srećno dostignuta starost je kadra subjektivno i objektivno da rasudi stvar.

"Labyrinthisch irren Lauf" - Tok iskrivudan i varljiv kao lavirint.

In vita est hominum quasi cum ludas tesseris: si illud, đuod maxine opus est jactu, non cadit, illud quod cecidit forte, id arte ut corrigas pru - U ljudskom životu je kao kad bi se kockao; ako čovek ne dobije kocku koja mu treba, treba da se ume koristiti onom koju je slučajno dobio. 

"Eines schickt sich nicht für alle" - Jedno ne dolikuje svima. 

Iz dela Paraneze i maksime 

Pročitano 4319 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Artur Šopenhauer - Sudbina meša karte, a mi se igramo