Artnit

Utorak, 06 Decembar 2016 11:39

Aristotel - Poetika Istaknut

Dizajn korica knjige Poetika Dizajn korica knjige Poetika

Poetika (grčki Ποιητικός) je Aristotelovo delo napisano oko 335. godine pre nove ere koje govori o pesničkoj veštini, odnosno umetnosti (grčki τέχνη - veština, umeće, umetnost). Veruje se da je Poetika sačinjena od beležaka Aristotelovih učenika sa predavanja u Liceju.

Na početku Poetike Aristotel piše da će raspravljati o poeziji uopšte i njenim rodovima. Pri tome on definiše poeziju kao "medij imitacije" koji nastoji da predstavi ili duplira život kroz karakter, emociju ili akciju. U poeziju uključuje epsku poeziju, tragediju, komediju, ditirambsku poeziju, pa čak i neke vrste muzike.

Aristotel predlaže da se poezija proučava analizom njenih sastavnih delova, a zatim izvlače opšti zaključci. Prva tri poglavlja Poetike govore o podražavanju, a veći deo, skoro jedna polovina spisa je posvećena tragediji, ostatak epu i dikciji, a komedija se pominje samo uzgred.

Prema Aristotelu "funkcija pesnika nije da propoveda o onome što se dogodilo, već o onome što se može dogoditi - o onome što je moguće prema zakonu verovatnoće ili nužnosti". On poredi poeziju sa istorijom. Ubedljivo pisanje o onome što bi se "verovatno moglo dogoditi" znači da pesnik razume univerzalne zakone o onome što bi se nužno moralo dogoditi. A to je značajnije od bilo kog izveštaja o onome što se već dogodilo.

Za Aristotela tragedija je forma koja najbolje ostvaruje osnovne zadatke umetnosti vaspitni i etički, i on u šestom poglavlju Poetike daje njenu definiciju. Tragedija je podražavanje ozbiljne (dostojne) radnje koja je u sebi završena i ima određenu veličinu, govorom koji je otmen i poseban za svaku vrstu u pojedinim partijama, licima koja delaju, a ne pripovedaju; a izazivanjem straha i sažaljenja vrši pročišćavanje takvih osećanja.

Dok se tragedija sastoji od akcija koje su predstavljene u dramatičnoj formi, epska poezija se po Aristotelu sastoji od stiha predstavljenog u narativnoj formi. Tragedija i epska poezija imaju mnogo zajedničkih kvaliteta, pre svega jedinstvo zapleta i sličnu tematiku. Međutim, epska poezija može biti duža od tragedije, i zbog toga što se ne izvodi, može da se bavi više fantastičnim akcijama u mnogo širim razmerama. Nasuprot tome, tragedija može biti više fokusirana, a istovremeno i da koristi prednosti muzike i spektakla. Epska poezija i tragedija su takođe zapisane u različitoj metrici.

Prema Aristotelu, tragedija potiče od napora pesnika da predstavi muškarce kao "plemenitije, ili bolje" nego što su u stvarnom životu. Komedija, sa druge strane, prikazuje "niži tip" osobe, i otkriva ljude koji su gori nego što su u proseku. Epska poezija naprotiv, imitira "plemenite" ljude kao tragedija, ali ima samo jedan tip metrike za razliku od tragedije, koja može da ima nekoliko naracija u formi. Nakon odbrane poezije od optužbi da se bavi neverovatnim ili nemogućim događajima, Aristotel zaključuje "merenjem" tragedije protiv epske poezije da je tragedija u celini superiorna.

Pročitano 5500 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 13 Juni 2019 10:35

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Aristotel - Poetika