Buridanov magarac (Asinus Buridani) predstavlja primer ironije teze o slobodnoj volji francuskog filozofa Žana Buridana iz XIV veka, po kome je dobio i ime. Ovaj primer ironije opisuje gladnog i žednog magarca koji se nalazi između dva potpuno jednako udaljena velika ukusna plasta sena blizu kojih se nalaze dve kofe sa vodom, i pošto nije bio u stanju da se odluči ni za jedan, magarac na kraju umire od gladi i žeđi zbog svoje neodlučnosti.
Žan Buridan je smatrao da ljudska volja deluje na osnovu motiva i da bi zbog toga pod jednakim okolnostima volja bila verovatno neodlučna. Ova priča o Buridanovom magarcu se obično uzima da pokaže da ne postoji slobodna volja i da volja nije određena spoljnim motivima.
Buridanov hipotetički magarac je postao tipičan karakter velikog broja filozofskih paradoksa, koji uključuju jednako vredne stimulacije za akciju i prirodu mogućih izbora i rezultata. U psihologiji ovaj magarac označava primer konflikta dvostrukog privlačenja. Buridanov magarac je i danas veoma popularan, i ovaj izraz koristi se u raznim delovima sveta i opisuje nekoga ko nije u stanju da se odluči za neku od postojećih mogućnosti.