Pojam komunikativne akcije Jirgen Habermas razvija na temelju analitičke filozofije jezika. On piše: "Koncept komunikativne akcije razvija intuiciju da je jeziku svojstven telos sporazumevanja".
Prema Habermasu komunikativna akcija se uvek realizuje u specifičnim kontekstima različitih komunikativnih situacija, u kojima akteri komuniciraju putem jezičkih iskaza koji mogu da budu asertorički, normativni i ekspresivni. Asertorički iskazi su orijentisani ka faktičkom svetu koji okružuje govor, normativni ka nematerijalnoj sferi društvenih vrednosti, a ekspresivni ka subjektivnom svetu govornika, što uključuje njegova iskustva i afekte. Za osnovnu komunikativnu akciju Habermas smatra idealnu govornu situaciju, koja se odvija u javnom okruženju, slobodnom od bilo kakve prinude ili sile.
U središte procesa socijalizacije Habermas stavlja jezičko sporazumevanje. Na početku procesa socijalizacije, pojedinac usvaja elemente određenog partikularnog konteksta jezičke interakcije, kako bi u kasnijim fazama naučio da interiorizuje normativni poredak društva. Na osnovu poznavanja normativnog poretka društva, koji strukturiše jezičku interakciju, u procesu socijalizacije pojedinac može da preuzima sve više društvenih uloga.
Jirgen Habermas veruje da su kompetentne komunikativne akcije ključ onoga što je racionalno, kao i stvaranja participativne demokratije koja može da poprimi administrativnu i prinudnu prirodu formalnog sistema, kao što su korporacije i države blagostanja.