Kada se duži period vremena posmatra ponašanje neke osobe, zapaža se izvesna doslednost u ispoljavanju određenih reakcija. Tako će na primer, neka osoba da se pokaže kao ambiciozna u radu, druga da pokazuje tvrdičluk, a treća će biti agresivna u svojim postupcima. Ovu doslednost u ponašanju Gordon Olport objašnjava postojanjem tipičnih osobina ili crta ličnosti koje su trajne karakteristike i usmeravaju karakteristične načine reagovanja u različitim situacijama. On kaže da je osobina ili crta "uopštena neuropsihička struktura (svojstvena individui), sposobna da mnoge draži učini funkcionalno ekvivalentnim i da uvede i vodi dosledne (ekvivalentne) oblike prilagodljivog i stilskog ponašanja".
Osobine ili crte ličnosti mogu da budu izražene u različitom stepenu, a u zavisnosti od toga, i na osnovu raznih kombinacija osobina, može se govoriti o osobenosti svake ličnosti. Po Gordonu Olportu, ličnost je organizacija osobina ili crta koje se u ponašanju ispoljavaju na taj način što čovek u sličnim situacijama postupa na sličan način.
Osobine ili crte ličnosti, prema Gordonu Olportu, mogu biti opšte i lične (morfogenetske) dispozicije. Opšte crte su korisne jer omogućavaju poređenje pojedinca sa drugima, ali su manje stvarne u odnosu na lične. S obzirom da su osobine, po Olportu značajne za objašnjavanje i predviđanje ponašanja, navodi vrste, koje se sreću u ponašanju koje je najviše uslovljeno situacionim faktorima. To su: kardinalne osobine ili crte koje pojedinac ispoljava u celokupnom svom ponašanju i u svim situacijama; središnje osobine ili crte koje su manje univerzalne od kardinalnih, i dovoljno široke da mogu uspešno da izraze bitna područja ličnosti i oblikuju veći deo ponašanja i sekundarne osobine ili crte koje su specifične i javljaju se najčešće u određenim i konkretnim situacijama.