Hipokrat smatra da temperament određuju telesni sokovi, a tipovi ličnosti se razlikuju po tome koliko raspoloženja i humora nose u sebi, kao i prema koncentraciji "životnog soka" u organizmu. To mešanje na latinskom jeziku označeno je rečju temperamentum, a sokovi koji se mešaju su: krv, crna žuč, žuta žuč i flegma (grčka reč, što znači sluz, hladnokrvnost). U zavisnosti od toga koji od četiri telesna soka preovlađuje u organizmu ispoljiće se određeni tip temperamenta. Na osnovu toga Hipokrat je prvi podelio ljude na četiri glavna tipa: sangvinike, kolerike, melanholike i flegmatike.
Sangviničan temperament je određen količinom krvi. Sangvinici su optimisti, društveni, vedri i veseli. Reaguju na sve brzo, ali su im reakcije slabe. Brzo menjaju raspoloženja, brzo se naljute, ali ih brzo i prođe.
Koleričan temperament je određen žutom žući. Osećanja kolerika su snažna. Brzo se ljute, vidljivo i snažno manifestuju ljutnju, zbog čega često dolaze u sukob sa drugim ljudima. Lako se odlučuju za akciju, nagli su, agresivni i pesimisti.
Melanholičan temperament je određen crnom žući. Kod melanholika preovaladavaju negativna osećanja i uglavnom su tužni, depresivni. Pesimisti su i nedruštveni. Retko reaguju, ali kada reaguju onda to čini intenzivnim osećanjima koja traju dugo.
Flegmatičan temperament je određen flegmom - sluzi. Flegmatici su hladni ljudi i optimisti. Njihov nervni sistem sporo stupa u akciju, a intenzitet nervnog procesa nikada nije jak. Zato su uzdržljivi, apatični, spori, uravnoteženi i mirni.
Moderna psihologija je preuzela, razvila, uobličila i verifikovala Hipokratovu tipologiju temperamenta. Za označavanje četiri temperamenta se i danas koriste grčki nazivi.