Evans pretpostavlja da sa svoje terase može da vidi između pedeset i sto hiljada galaksija, a svaka od njih ima na desetine milijardi zvezda. Naravno, to su brojke koje zavređuju respekt, ali čak i kad ima toliko mnogo toga da se vidi, supernove su izuzetno retke. Zvezda može goreti milijardama godina, ali ona umire samo jednom i to brzo, dok samo nekoliko zvezda na samrti eksplodira. Većina zgasne tiho, kao logorska vatra u zoru. U tipičnoj galaksiji koja se sastoji od sto milijardi zvezda, supernova se dogodi u proseku jednom u svakih dve ili tri stotine godina. Dakle, traganje za supernovom je donekle nalik na teleskopsko pretraživanje prozora po Menhetnu sa osmatračke platforme na Empajer stejt bildingu u nadi da ćete naći, recimo, nekoga ko pali svećice na torti za svoj dvadeset prvi rođendan.
Iz knjige Kratka istorija bezmalo svačega