Artnit

Ponedeljak, 12 Maj 2014 14:20

Aristotelovo shvatanje države Istaknut

Paolo Veroneze - Aristotel Paolo Veroneze - Aristotel

Aristotelova politička filozofija, koju najviše izlaže u svom delu Politika ima značaj za savremeno razumevanje političke teorije i prakse. Za svoj ideal antički grad polis on kaže: "Čovek treba da se popne na brdo i njegov vidokrug treba da bude država. Svrha države je srećan život." Međutim, iako je njegov misaoni horizont bio više ili manje omeđen granicama grčkog polisa prodro je do same suštine i funkcije države.

Svaki pojedinac je po prirodi političko biće, "zoon politikon", i zato po Aristotelu niko nije sam sebi dovoljan, da bi živeo bez drugog, a "ko misli da može da živi sam i nema potrebu za drugima ili je Bog ili je zver". Samo u zajednici uređenoj po pravu i običajima čovek može da razvije svoje prirodne potencijale. Ali, ako ovih preduslova nema "čovek postaje najizopačenije i najdivljije biće i najgore od svih u zadovoljavanju polnog nagona".

Pošto čovek ne može da živi bez zajedništva sa drugim ljudima, oblik zajedništva koji najbolje odgovara ljudskoj prirodi je država. Država je zajednica samo slobodnih ljudi i Aristotel kaže: "Ravno od rođenja jedni su određeni da se pokoravaju a drugi da vladaju". Ima ljudi koji su po prirodi robovi i oni uz domaće životinje pomažu u privrednim i kućnim poslovima. Osim robova po prirodi ima ih koji su postali po zakonu, kao što su na primer ratni zarobljenici, a mudrost gospodara se sastoji u tome, da sve robove zna upotrebljavati za raznovrsne poslove. Robovi nemaju građanska prava. Među slobodnim ljudima opet postoji razlika u tome, da su jedni siromašni, a drugi bogati.

Po Aristotelu svi građani treba naizmenično da uzimaju učešće u vlasti i da budu podvrgnuti vlasti, a najmanji obim građanskih prava podrazumeva pravo učešća u skupštini i u radu sudova. Poljoprivredni radnici i zanatlije su neophodni državi, ali oni ne treba da uživaju građanska prava, jer oni nemaju za to neophodnu dokolicu, a mukotrpan fizički rad sputava dušu i čini je nepodesnom za istinsku vrlinu. Samo će pripadnici, klase ratnika, biti građani u punom smislu. Oni će u mladosti biti ratnici, u srednjim godinama upravljači ili sudije, a u poznom dobu sveštenici. Svaki građanin će posedovati komad zemlje blizu grada i drugi blizu granice da bi bili zainteresovani za odbranu države. Zemlju će obrađivati robovi, varvari i perijeci bez građanskih prava.

U državnom uređenju nema večnih normi, pa je i pravo građanina relativno, jer neko je građanin u demokratiji, a može sva ta prava izgubiti u oligarhiji, jer u njoj samo bogati mogu učestvovati u političkom životu.

Govoreći o idealnom državnom uređenju Aristotel demokratiju određuje kao vladavinu najsiromašnjijih i ističe: "To je država u kojoj je vlast u rukama siromašnih, koji se zalažu za svoje interese. Budući da nisu potpuno sposobni za praktičnu racionalnu mudrost, njihove odluke često će biti pogrešne." Monarhija bi bila idealno rešenje, ali samo ako jedan čovek u pogledu izvrsnosti toliko prevazilazi sve druge građane, da se nameće kao prirodan monarh i vladar. Aristotel smatra da su takvi kraljevi retki i nepoznati, a da će monarsi gotovo sigurno vladati u svoju korist. Zato bi aristokratija, gde vladaju oni koji su sposobni možda mogla da funkcioniše bolje. Ali, Aristotel smatra da se teško može verovati malom broju vladara, i pretvorila bi se u oligarhiju koja donosi odluke koje služe njihovim ciljevima, a ne ciljevima cele zajednice. Aristotel zaključuje da je najbolji praktični oblik vladavine ustavna republika, u kojoj vlast dele narod i neka vrsta elite.

Priroda države zahteva da država bude sastavljena od jednakih i što je moguće sličnijih ljudi, a to su najčešće ljudi srednjeg sloja. Aristotel kaže: "Država ne može biti trajna, ako u njoj vladaju ili samo bogati ili samo siromašni, jer su oni stalno u međusobnim borbama, već državu osigurava samo srednji stalež, a da je on najbolji pokazuje i to, da su iz njega proizašli i najbolji zakonodavci, kao na primer Solon i Likurg." Da bi država bila dobra srednja klasa mora da bude mnogobrojna. Zato Aristotel zagovara "politeju", uređenje koje je praktično jednako vladavini srednje klase, i gde istinski vlada mnoštvo, ali ne i gomila bez ikakve svojine.

Aristotel povezuje shvatanje države sa etikom. Država je dobra kada su građani koji učestvuju u vlasti dobri i puni vrlina. Zato država od građanina zahteva ođređene vrline, bez kojih čovek ne može koristiti svoja politčka prava, ni biti od koristi društvu. Za vrlinu su potrebne tri stvari - priroda, navika i razum. Svi moraju voditi brigu, pored svog pojedinog dela, brigu i o celini. Zato je i cilj države da neguje i popravlja ljude, pa je njen smisao egzistiranja potpuno etičan. Svrha države je u sreći svih njenih građana, a dobro je najviši politički cilj kome država treba da teži.

Pročitano 15233 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 21 Avgust 2019 10:19

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Aristotelovo shvatanje države