Artnit

Subota, 22 Mart 2014 17:25

U stalnoj potrazi za srećom Istaknut

Ljudi celog svog života tragaju za srećom. Američki psiholog Danijel Gilbert, koristeći se rezultatima mnogobrojnih istraživanja, citatima iz mnogih stručnih članaka i eseja u svojoj poznatoj knjizi Mit o sreći tvrdi da većina ljudi na putu ka sreći ima pogrešnu kartu. Zato oni provedu život usmeravajući se prema najboljoj od svih mogućih budućnosti, a onda otkriju da ona retko ispadne onako kako su se nadali.

Na isti način na koji optički iluzije prevare oči i naš um sistematski pogrešno procenjuje šta će nas učiniti srećnim. Istraživanja Danijela Gilberta pokazuju da većina nas gleda, kako na prošlost, tako i na budućnost kroz "ružičaste naočare", umanjujući bolna iskustva prošlosti i precenjujući buduća iskustva. On kaže da je ovo samo jedan od načina da pogrešno mišljenje porazi naše pokušaje da budemo srećni.

Videti u vremenu jednako je kao i videti u prostoru, ali postoji jedna bitna razlika. Kada u daljini vidimo bizona, naš mozak je svestan činjenice da bizon izgleda glatko, mutno i da mu nedostaju detalji zato što je daleko, i ne zaključujemo pogrešno da je sam bizon gladak i mutan. Ali kada se sećamo ili zamišljamo vremenski udaljen događaj, mozak naizgled ne primećuje činjenicu da detalji nestaju sa odmicanjem vremena, i stoga zaključujemo da su udaljeni događaji toliko glatki i mutni kakvim ih zamišljamo ili ih se sećamo.

Procenjujući naše prošle događaje i osećanja mi koristimo naše trenutne emocije i skloni smo da obratimo dodatnu pažnju na informacije koje potkrepljuju naše mišljenje. Budućnost je, međutim rupa bez imalo zida. Svaki čovek je zatočenik nekog mesta, vremena i okolnosti, a naši pokušaji da umom nadiđemo te granice su najčešće bezuspešni. Uvereni smo da razmišljamo izvan nekih granica, jer u stvari ne možemo videti dokle one sežu. Mašta ne može lako da nadvlada ograničenja sadašnjosti i zato zamišljena budućnost sadrži neke detalje koje je naš mozak izmislio, a nedostaju neki detalji koje je ignorisao. Mi pretpostavljamo da ćemo se u budućnosti osećati onako kako se osećamo kada je zamišljamo, ali zapravo ono što osećamo kada zamišljamo budućnost je često reakcija na ono što se događa u sadašnjosti. Na primer, kada odlučujemo da idemo na našu godišnjicu mature možemo zamisliti kako će biti divno da vidimo stare prijatelje, ali ne uspevamo da predvidimo specifične detalje. Na tom ponovnom okupljanju mi ćemo se verovatno suočiti sa neprijatnom tišinom i pitati se zašto smo odlučili da idemo.

S obzirom da neuspešno predviđamo Danijel Gilbert smatra da nas stvari koje očekujemo da nas mogu učiniti srećnim mogu razočarati, i suprotno ono što bi nas trebalo razočarati može nam zapravo doneti sreću. Gilbert citira čoveka koji je nepravedno zatvoren 37 godina, koji svoje iskušenje smatra za "čudesno iskustvo". U stvari, napadi većih razmera na našu sreću - izgubljeni posao ili propali brak - aktiviraju naše psihološke odbrane, i stoga podstiču našu sreću više nego što to čine sitne smetnje. Nesrećni ishodi mogu da prilagode naša očekivanja za život i uslove preispitivanje naše situacije, tako da na kraju možemo da pronađemo više zadovoljstva.

"Od svih stvari koje biste mogli učiniti u zadnjih deset minuta svog života, mogu se s priličnom sigurnošću kladiti da gotovo niti jednu niste učini danas." piše Danijel Gilbert. Zapravo najveći deo vremena većina ljudi "stvara sutra", tako što kontroliše zamišljene buduće događaje za koje se nada da će ih učiniti srećnima. Prema Danijelu Gilbertu, ma kako to čudno zvučalo, jedan od najboljih načina da se predvidi sreća tokom nekog budućeg događaja je da se razgovara sa ljudima koji su već to doživeli. Gilbert pokazuje koliko je ovo zapravo mnogo bolje predviđanje sreće nego naše maštanje.

Pročitano 5378 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 10 April 2014 16:21

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo U stalnoj potrazi za srećom