Artnit

Petak, 07 Februar 2014 17:38

Nevaspitani građanin Istaknut

Norman Rokvel - Dan izbora Norman Rokvel - Dan izbora

Tokom protekla dva veka u apologetskim govorima o demokratiji je uvek prisutan argument prema kome je jedini način da se od podanika načini građanin da mu se daju ona prava, koja su autori javnog prava iz XIX veka nazvali activae civitatis. Pri tome se često naglašava uticaj vaspitanja za demokratiju koje se odvija tokom same demokratske prakse.

Za dobrog demokratu, carstvo vrline je isto što i demokratija, koja bez vrline shvaćene kao ljubav za javnu stvar ne može da opstane. Vrlina podstiče, hrani i jača demokratiju. Za francuskog filozofa Monteskijea carstvo vrline predstavlja načelo demokratije, koje je suprotstavljeno strahu kao načelu despotizma.

U svom delu Razmatranja o predstavničkoj demokratiji engleski filozof i ekonomista Džon Stjuart Mil pravi razliku između aktivnih i pasivnih građana. On smatra da vladari uglavnom više vole pasivne građane, jer je lakše imati u šaci poslušne i ranodušne podanike. Mil zaključuje da, kada bi nadvladali pasivni građani, vladaoci bi od svojih podanika rado načinili krdo ovaca koje zajedno pasu travu. Međutim, demokratiji su potrebni aktivni građani. Mil se zalaže za proširivanje prava glasa na narodne klase. On kaže: "Učešće u glasanju ima veliku vaspitnu vrednost; upravo putem političke diskusije radnik, čiji se rad stalno ponavlja u skučenom krugu fabrike, uspeva da shvati odnos između dalekih događaja i svog vlastitog interesa i da uspostavlja odnose sa građanima različitim od onih sa kojima ima svakodnevne odnose i da postane svesni član zajednice."

Danas se i u najstabilnijim demokratijama javlja politička apatija, kojom je obuhvaćena skoro polovina građana koja ima pravo glasa. Ove građane jednostavno ne zanima ono što se dešava. Prema engleskom pravniku, istoričaru i političaru Džejmsu Brajsu, politička apatija se svodi na pokoravanje "fatalizmu većine". Pošto su u demokratiji sva mišljenja jednake vrednosti, sporovi se rešavaju određivanjem većine. Pored toga što ne pristaju svi da se pokore, što ima onih koji istrajavaju u svom neslaganju, pojedinac koji se pokorava čini to po svojoj volji. Istovremeno Džejms Brajs naglašava: "Niko nije dovoljno pošten da bi mu se dala apsolutna vlast."

Veruje se da u savremenom društvu opada glasanje kao izraz političkog mišljenja, a da raste glasanje kao razmena, kao politička podrška koja se daje u zamenu za lične usluge. Francuski politički teoretičar i istoričar Aleksis de Tokvil se u političkom govoru pred predstavničkim domom 27. januara 1848. godine, žaleći se na izopačenje javnog morala po kojem se "mišljenja, osećanja, opšte ideje sve više zamenjuju pojedinačnim interesima", upitao okrenuvši se kolegama, "nije li porastao broj onih koji glasaju rukovodeći se ličnim interesima i nije li smanjen broj onih koji glasaju na osnovu političkog mišljenja", vrednujući takvu tendenciju kao izraz "podlog i niskog morala" pa, sledstveno tome, da "onaj ko uživa politička prava smatra da treba da ih lično koristi u vlastitom interesu".

Pročitano 4565 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 03 Mart 2020 12:10

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Nevaspitani građanin