Artnit

Četvrtak, 23 Januar 2014 19:47

Osporavanje bede u savremenom društvu Istaknut

Nikolaj Bogdanov Beljski - Beda Nikolaj Bogdanov Beljski - Beda

Postoji duga istorija i duboko ukorenjena tradicija žigosanja i preziranja sirotinje, kao svojevrstan vid osporavanja njene društveno klasne uslovljenosti. Pretpostavka o nestanku bede u savremenim visokorazvijenim društvima postepeno je postala veoma rasprostranjeno i uobičajeno verovanje. Verovanje o nestanku bede pojačavano je neprekidnim ponavljanjem u medijima i dobijalo svoj naučni autoritet i podršku zahvaljujući mnoštvu knjiga i članaka.

Među novijim građanskim pokušajima objašnjenja prirode i uzroka bede javljaju se shvatanja o "novoj" bedi, o sirotinji kao "novoj" radničkoj klasi ili o sirotinji kao "nižoj klasi", "potklasi". U SAD-u je uobičajeno da se o bedi govori kao "paradoksu" američkog načina života, o "bedi usred obilja". Na taj način se naglašava da je tamo gde je nekada ogromna većina radništva bila bedna, a beda bila sve veća i normalna pojava, sada ogromna većina ljudi postala umereno bogata. Tako je od buržoaskog društva stvoreno društvo srednje klase u kome beda čini "zaostatak", neznatnu manjinu, koju je skoro slučajno ili nekakvom društvenom greškom zaobišlo sve prisutno obilje.

U delu Velike promene američki teoretičar Frederik Luis Alen je 1952. godine objavio "demokratizaciju" našeg (američkog) sistema". On kaže: "Milioni porodica u našim industrijskim gradovima, varošima i na farmama podignuti su iz bede ili iz njene blizine na položaj gde mogu uživati u (ono) što je tradicionalno smatrano načinom života srednje klase."

Martin Sejmour Lipset i Rijahard Bendiks nešto kasnije u svojoj poznatoj studiji Društvena pokretljivost u industrijskom društvu zaključuju da je: "Pomeranje... iz radničke klase u srednju klasu ili iz ćumova u luksuzna predgrađa (sujburbije) pristupačno milionima u toku jedne generacije."

U novijoj literaturi posvećenoj bedi knjiga Majkla Haringtona Druga Amerika - Beda u Sjedinjenim Državama, iz 1965. godine zauzima istaknuto mesto. Majkl Harington je izvršio najnovije "ponovno otkriće" bede. Po njemu današnja sirotinja, suprotno onoj u prošlosti, čini nekakvu "novu", posebnu klasu, a i karakter bede se promenio, i ona nije više kao u prošlosti.

Sama ideja o "dve Amerike" nije naročito nova. Još u XIX veku britanski državnik Bendžamin Dizraeli govori o dvema nacijama unutar britanske nacije: o naciji bogatih i naciji siromašnih. Karl Marks i Fridrih Engels su u to doba naučno objasnili ovu pojavu, a pre njih francuski istoričari. Džekob Ris je krajem XIX veka svoje delo o sirotinji u SAD-u naslovio slično, Kako druga polovina živi.

Ključna slabost pristupa Majkla Haringtona u proučavanju sirotinje je nepostojanje klasno-proleterske idejne orijentacije i revolucionarne perspektive. On, u osnovi, ne vidi da iza "dve Amerike", grubo govoreći, stoje dve antagonističke društvene klase, zbog čega i zastupa tezu o "novoj" sirotinji. Njegova knjiga je skrenula pažnju široke javnosti na problem bede u SAD-u, kao i na preduzimanje praktičnih mera radi poboljšanja položaja sirotinje, delom i zato što nije sadržala bilo kakve radikalne i revolucionarne zahteve. Kao retko koja knjiga delovala je podsticajno na "ponovno otkriće" i proučavanje bede i preko granica SAD-a, i podstakla niz istraživanja, kao i čitavu "industriju" literature o bedi, pre svega u SAD-u, ali i u ostalim visokorazvijenim društvima. Haringtonova Druga Amerika, po mišljenju mnogih poslužila je kao Čiča Tomina koliba, za rat protiv bede.

Pročitano 2400 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 15 Avgust 2017 11:46

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Osporavanje bede u savremenom društvu