Artnit

Društvo

Istina je nekada bila apsolut. U današnjem svetu to je sve manje. Od svih kriza koje duboko zasecaju već bolesno društveno tkivo možda je najveća kriza istine. Naš društveni prostor odavno ispunjavaju glupost, neznanje, laž, nekritičnost, pogrešan način življenja i mišljenja. Manipulacija istinom nikada nije bila tako izrazita kao danas. Vešto se iskorišćavaju neznanje, nekritičnost, zahtevi i nezadovoljstvo.

Subota, 27 Avgust 2022 10:39

Fridrih Niče - Zašto sam ja udes

Ja znam svoju sudbu. Jednom će se uz moje ime vezati uspomena na nešto ogromno - na jednu krizu, kakve nije bilo na zemlji, na najdublju koliziju savesti, na jednu odluku, izazvanu protiv svega, što je dotad bilo verovano, traženo, osveštano. Ja nisam čovek, ja sam dinamit. - I sa svim tim u meni nema ništa od kakva osnivača vere - vere su stvar puka, a ja moram posle dodira sa verskim ljudima da perem ruke...

Subota, 16 April 2022 10:33

Džon Djui - O prirodi logike

Da se bolje shvati postojeća neizvjesnost u pogledu glavnog predmeta, dovoljno je navesti samo neka od raznih shvaćanja o prirodi logike koja sada stoje u međusobnoj suprotnosti. Kaže se na primjer, da je logika znanost o nužnim zakonima mišljenja, i da je ona teorija uređenih relacija, relacija koje su sasvim nezavisne od mišljenja.

Nedelja, 10 April 2022 10:50

Džordž Berkli - O ljudskoj spoznaji

Kako filozofija nije ništa drugo do proučavanje mudrosti i istine, moglo bi se s pravom očekivati, da će oni, koji su na nju utrošili najviše vremena i truda, uživati veći mir i vedrinu duha, veću jasnoću i očevidnost spoznaje nego drugi ljudi, i da će ih manje nego ostale uznemiravati sumnje i poteškoće.

Nedelja, 03 April 2022 11:06

Nikolaj Hartman - Prostor i vreme

Istinska obilježja realnosti ne pripadaju kategorijama prostora i materije, nego onima vremena i individualnosti. Prostor i vrijeme ontološki nisu jednako vrijedne kategorije: vrijeme je u mnogo čemu fundamentalnije od prostora. Prostorni su samo stvari i živa bića, uključivo procesi u kojima protječe njihov opstanak; a vremenski su osim toga također duševna i duhovna zbivanja. Baš u vremenu je sve realno, u prostoru samo dio - moglo bi se reći samo polovica realnoga svijeta, naime njegove niže tvorbe.

Mnogoznačna, duboko-smislena povezanost religije, umjetnosti i filozofije, u kojoj su Istočnjaci živjeli, razdijeljena je kod Grka u diferncirana ostvarenja ovih triju oblika duhovnog stvaralaštva. Njihov jasni, samosvjesni duh oslobodio je filozofiju povezanosti s religijom kao i od vidovite simbolike pjesništva srodnog filozofiji i religioznosti. Njihova plastična snaga zora djelovala je na posebnom razvijanju vrsta duhovnog stvaranja. Tako je kod Grka, u isto vrijeme kad i filozofija, nastao i njen pojam i izraz φιλοσοφία xxx.

Subota, 05 Mart 2022 11:30

Ogist Kont - Zakon o tri stupnja

Da bi se kako treba objasnila prava priroda i bitni karakter pozitivne filozofije, neophodno je potreban općenit pogled na progresivan hod ljudskog duha promatran u cjelini; jer se neko shvaćanje može spoznati tek kroz njegovu povijest.

U prostranim ravnicama Eufrata čovek podiže jednu gorostasnu tvorevinu arhitekture; on je izgrađuje u zajednici, i zajedničnost građenja postaje ujedno svrha i sadržina same tvorevine. I zaista, ovo zasnivanje jednog društvenog saveza ne ostaje neko čisto patrijarhalno udruženje; naprotiv, to prosto porodično jedinstvo upravo se ukinulo i građevina koja se diže u oblake predstavlja objektiviranje toga ukinutog ranijeg jedinstva i ostvarenje jednog novog proširenog jedinstva.

Human happiness has long been understood as something difficult or impossible to achieve, and over the centuries philosophers have advised people how to live a happy life. In philosophy, happiness is translated from the Greek concept of eudaimonia, and it refers to the good life or prosperity and not only to emotions, and is generally understood as a moral goal of life or as an aspect of chance. Philosophical “theories of happiness“ can be about either of at least two different things: well-being or a state of mind can be related to any of at least two different things, well-being or state of mind.

For this reason also the question is asked, whether happiness is to beacquired by learning or by habituation or some other sort of training, or comes in virtue of some divine providence or again by chance. Now if there is any gift of the gods to men, it is reasonable that happiness should be god-given, and most surely god-given of all human things in asmuchas it is the best. But this question would perhaps be more appropriate to another inquiry; happiness seems, however, even if it is not god-sent but comes as a result of virtue and some process of learning or training, to be among the most god like things; for that which is the prize and end of virtue seems to be the best thing in the world, and something god like and blessed.

Vi ste ovde: Home Društvo