Pravda i krivda
Vuk Stefanović Karadžić narodnu bajku Pravda i krivda objavljuje u Srpskim narodnim pripovetkama 1853. godine u Beču. Tok bajke usmerava i vodi naivna moralnost po kojoj nepravda mora da bude ispravljena, a pravda mora da trijumfuje. U njoj se poništava stvarnost u kojoj su uspostavljena narušena moralna načela i oblikuje novi pravedan svet.
Zlatoruni ovan
Narodnu bajku Zlatoruni ovan je zapisao Lazar Marjanović, grčki učitelj u Zemunu, i poslao Vuku Stefanoviću Karadžiću koji ju je uvrstio u zbirku Srpske narodne pripovetke i objavio u Beču u štampariji Jermenskog manastira 1853. godine. Njena osnovna poruka je da se slab, nejak, obespravljen, marginalizovan čovek koji je u bajci predstavljen u liku siromašnog mladića može uzdići i pobediti svoje neprijatelje. On rešavanjem teških zadataka dokazuje svoju vrednost i biva za to nagrađen na kraju rukom careve kćeri.
Aždaja i carev sin
Narodnu bajku Aždaja i carev sin Vuk Stefanović Karadžić je objavio u svojoj knjizi Srpske narodne pripovetke 1853. godine u Beču. Ova bajka sadrži klasične motive borbe protiv zla koje je ispoljeno u liku velike, strašne aždaje, čiji se život i snaga nalaze sakriveni van njenog fizičkog bića što je čini neuništivom. Zlo se transformiše, brani uporno i opire, zato i glavni junak, najmlađi carev sin mora da savlada brojne prepreke kako bi ostvario plemenite ciljeve.
Zlatna jabuka i devet paunica
Narodna bajka Zlatna jabuka i devet paunica je jedna od najlepših i najmaštovitijih bajki, koje je zabeležio Vuk Stefanović Karadžić. U njoj su prisutni brojni motivi koji razvijaju priču, a najviše su istaknuti borba između dobra i zla i motiv čiste ljubavi i potrage za njom. U sukobu dobra i zla i njegovom ishodu nalazi se smisao i ideja bajke.
Tri jegulje
Središnji motiv u narodnoj bajci Tri jegulje, koju je zabeležio Vuk Stefanović Karadžić je okamenjivanje, koje u narodnoj književnosti potiče iz drevnog, mitskog sloja kulture. Okamenjivanje, kao vid smrti se vezuje uz babu, kao gospodara demonskog prostora u koji se ne može nekažnjeno ući. Spas okamenjenom može da donese samo neko drugi čija moć još nije potčinjena demonskim silama.
Biberče
Poznatu narodnu bajku Biberče izdala je udovica Vuka Stefanovića Karadžića, Ana, sa nazivom Srpske narodne pripovijetke, 1870. godine. Ova bajka opisuje upornost, hrabrost i moć ljubavi. Hrabar i odvažan junak Biberče, bez obzira na ime koje je dobio zbog svoje krhke fizičke građe uspeva da pobedi zlo i svojim postupcima dokaže da i neko ko je tako mali može da bude veliki u svojim delima.
Baš-Čelik
Poznata narodna bajka Baš-Čelik kroz niz zanimljivih fantastičnih slika, kao i dramatičnu radnju, veoma slikovito otkriva maštu narodnog pripovedača. Kompoziciona struktura ove bajke je veoma složena, a javlja se i neobično bogatstvo motiva. U njoj je izražena misao da zlo ma koliko bilo veliko, može da se pobedi ljudskom istrajnošću, upornom borbom i verom u život.
Nemušti jezik
Poznatu narodnu bajku Nemušti jezik je zapisao Vuk Stefanović Karadžić od trgovca Gruje Mahandžića tokom 1829. godine dok je boravio u Zemunu, a objavio u zbirci Srpske narodne pripovetke 1853. godine. U ovoj bajci se prepliće čudesno i fantastično. Samo čudo se prihvata bez sumnje i neverice, a glavni junak se ne iznenađuje što životinje govore.
Pepeljuga
Narodnu bajku Pepeljuga, zabeleženu kao srpsku narodnu umotvorinu Vuk Stefanović Karadžić je objavio 1821. godine u svojoj zbirci. Njeno pojavljivanje je hronološki prethodilo verziji Braće Grim, i zato se veruje da su Braća Grim od Vuka Karadžića doznali za ovu bajku.
Usud
U srpskim narodnim pripovetkama i bajkama česta tema je fatalističko verovanje u sudbinu koju određuje Usud. Vuk Stefanović Karadžić kaže: "Narod naš misli da je svakome čoveku suđeno šta će mu se u veku dogoditi, kakvom će smrti umreti, i da se čovek od suđenja ne može sačuvati." U istoimenoj bajci, Usud izražen je fatalizam, ali glavni junak pokušava da izbegne zlu sudbinu tražeći i nalazeći odgovore.