Artnit

Trava po vrtovima ambasada oteraće me u grob, rekao je tragičnim glasom i odmahnuo rukom, čime je izazvao pad zaboravljenog suvog listića; uznosio se oko vrtlara i dotičući grane šuštao kao komad staniola.

“Mace“ stižu u martu. Niko ne zna odakle dolaze. To je sićušno paperje, satkano od prelakog pamuka, koje plovi vazduhom. Liče na providne kuglice koje se dižu i spuštaju u neprekidnoj igri, kao da poseduju vlastiti život i neku unutarnju snagu. Stižu do Varoši, prošavši prethodno pored kućeraka u predgrađu, a zatim se zaustavljaju po vrtovima, ili nastavljaju igru po dvoriština gde su žene već okačile o grane drveća posteljinu kako bi uhvatila malo vazduha.

Američki fotograf, nastavnik i osnivač pokreta foto-secesija Klarens Hadson Vajt je bio veoma cenjeni saradnik na fotografskim izložbama u zemlji i inostranstvu na prelazu iz XIX u XX vek. Mnogo njegovih najboljih fotografija nastalo je pre nego što se preselio u Njujork 1906. godine, kada je još uvek živeo u malom mestu Njuark u Ohaju. Fotografija Bacanje prstena koju je snimio 1899. godine postala je jedna od njegovih najpoznatijih i najpopularnijih kada je objavljena 1903. godine. Danas se ova fotografija nalazi u muzeju umetnosti Metropoliten u Njujorku.

Američki slikar Vilijam Merit Čejs je naslikao mnoge slike svoje porodice i druge dece. Nakon prolećne posete 1896. godine sa suprugom i dvema najstarijim kćerkama Madridu, gde je kopirao sliku Menine Dijega Velaskeza u muzeju Prado, Čejs se vraća u junu u Sjedinjene Američke Države da predaje. Slika Bacanje prstena koju je naslikao 1896. godine često se smatra za odgovor na Velaskezovo remek-delo. Danas se ova slika nalazi u privatnoj kolekciji.

Zaista, nakon što me je saslušao natmureno i s izrazom sve veće dosade, Šapiro je rekao sladunjavim glasom, s lažnom simpatijom: - Jadni moj mladiću, kad je neko tako srećan da ima dvadeset godina...

- Pardon, ja imam dvadeset sedam.

Ulazimo u jednu veliku prostoriju, moj brat uzima flašu sakrivenu iza knjiga biblioteke:

- To je sve što je ostalo. Burad je prazna.

Pijemo. Moj brat gladi crveni pliš na stolu:

“Među prostacima čovek sve dublje tone“, kaže slikar, “i potone dublje nego oni. To što kažem, istina je: ono fino u ljudima uvek mi je bilo odvratno, toga se moram osloboditi, to ne smem ja da imam. Celog života sam se povremeno utapao u prostački, prljavi svet. Uvek sam osećao da njemu pripadam. Pa sam uvek i ostao dole.

Prelazim u pameti svu svoju prošlost i nehotice sebe pitam: Zašto sam živio? Radi kojeg cilja sam se rodio?... A po svoj prilici, on je postojao i po svoj prilici bilo mi je namijenjeno nešto veliko zato što u duši svojoj osjećam neizmjernu snagu... Ali ja nisam pogodio tu namjenu: zanijeli su me mamci praznih i nezahvalnih strasti; iz njihove vatre izašao sam tvrd i hladan kao željezo, ali sam zauvijek izgubio žar plemenitih težnji - najljepši cvijet života. Koliko li sam puta od tada igrao ulogu sjekire u rukama sudbine! Kao oruđe smrtne kazne padao sam na glave osuđenika često bez mržnje, ali uvijek bez sažaljenja...

- Ne bih vam umeo odgovoriti. Strašnu moć koju daje ova hamajlija nudio sam ljudima koji su imali više energije no što je, kako izgleda, vi imate; ali, mada su se rugali sumnjivom dejstvu koje je trebalo da ima hamajlija na njihov budući život, niko nije smeo da zaključi taj ugovor koji je tako kobno predložila ne znam koja sila. I ja mislim kao oni, sumnjao sam, uzdržavao sam se, i...

Da se bolje shvati postojeća neizvjesnost u pogledu glavnog predmeta, dovoljno je navesti samo neka od raznih shvaćanja o prirodi logike koja sada stoje u međusobnoj suprotnosti. Kaže se na primjer, da je logika znanost o nužnim zakonima mišljenja, i da je ona teorija uređenih relacija, relacija koje su sasvim nezavisne od mišljenja.