Oldos Haksli - Moramo raskopavati đubre i stoički podnositi smrad, a u intervalima truditi se da živimo pravim ljudskim životom
“Razume se da nije. Žive kao idioti i mašine uvek, i kad rade i u slobodnim časovima. Kao idioti i mašine, ali uobražavaju da žive kao civilizovana ljudska bića, pa čak i kao bogovi. Prvo ih treba naterati da priznaju da su idioti i mašine u radnom vremenu. “Pošto je takva naša civilizacija,“ to biste im morali reći, “morate provoditi osam od dvadeset i četiri časa kao mešavina između budale i šivaće mašine. To je vrlo neprijatno, znam; to ponižava i odvratno je. Ali tako je.
Oldos Haksli - Mora se birati: ili sreća, ili ono što se zvalo velika umetnost
"Zato što naš svet nije isti kao Otelov. Nema limuzina bez čelika - i nema tragedija bez društvene nestabilnosti. A svet je sada stabilan. Narod je srećan; imaju sve što žele, a što nemaju neće ni poželeti. Imućni su; bezbedni su; nikad ne boluju; ne boje se smrti; žive u blaženom neznanju o strasti i starosti; ne vise im o vratu ni majke ni očevi; nemaju ni žena, ni dece, ni ljubavnika, dakle nikog prema kome bi gajili jake emocije, tako su obrađeni da praktično i ne mogu a da se ne ponašaju onako kako i treba da se ponašaju. A ako nešto zaškripi, tu je uvek soma. Koju vi bacate kroz prozor, gospodine Divljače, u ime slobode. Slobode!" On se nasmeja: "Tražite da Delte znaju šta je sloboda! A sad biste još hteli da shvate i Otela! Molim vas!"
Oldos Haksli - Ljubav prema bližnjima je probni kamen za bogataše
“Kako mrzim bogataše! Kako ih mrzim! Zar ne nalazite da su strašni?“
“Strašniji nego sirotinja?“ Sećajući se Vederingtonove bolesničke sobe, Valter se čisto postide svoga pitanja.
Oldos Haksli - Mašina se okreće, okreće, i mora se stalno okretati - za sva vremena
"Stabilnost", reče Upravljač, "stabilnost". Nema civilizacije bez društvene stabilnosti." Glas mu je zvučao kao truba. Dok su ga slušali, osećali su da rastu, da ih nešto greje.