U staroj Grčkoj jelen je bio verni pratilac boginje lova i zaštitnice divljači Artemide, koja je predstavljana kako vozi svoja kola sa četiri zlatna rogata jelena. Druge boginje šuma, kao što je Dijana, rimski ekvivalent Artemide, povezivane su sa jelenima i njihovim percipiranim osobinama gracioznosti i brzine.
U keltskoj mitologiji postojala su dva aspekta jelena: ženski elemenat, srna Eilid koja je simbolisala ženstvenost, ljupkost, suptilnost, dok je jelen Damh, muški elemenat simbolisao nezavisnost, pročišćavanje i ponos. Bog plodnosti, muževnosti i šuma Kernunos, čije ime u prevodu znači rogat prikazivan je kao starac sa jelenskim ušima i rogovima.
U hrišćanstvu se jelen povezuje sa vernicima odanim Isusu Hristu i predstavlja simbol pobožnosti, praštanja, čistote, predanosti i Božje brige o ljudima. Isus Hrist je često identifikovan sa jelenom i smatran je kao "jelen među jelenima", odnosno "vernik među vernicima", dok je jelen sa zmijom pod nogama predstavljao Isusa Hrista koji je savladao sile zla.
Jelen je veoma značajan u budizmu i ima počasno mesto iznad ulaza u mnoge tibetanske manastire i hramove. Buda je dao svoju prvu propoved u parku kada je njegova blažena prisutnost privukla čak i divlje životinje u regiji, od kojih je najpoznatiji bio jelen, a ovo mesto se danas zove Park jelena. Takođe, jelen se povezuje i sa dugim životom.
U Kini je jelen simbol za sreću i blagostanje, a u kineskom jeziku, reči jelen i obilje zvuče isto. On predstavlja i brzinu, izdržljivost i dug život.
U drevnim vremenima, kraljevstvo je često bilo definisano lovom na jelene. Granice kraljevstva bi bile tamo gde se lov na jelene završio, a čovek koji je ubio jelena postajao bi kralj. U heraldici jelen često predstavlja snagu, a takođe i moć onoga ko može da se bori, ali ne i da bira. Plemićke porodice su ga često imale na svojim grbovima.