Latinsko ime gugutke Streptopeleia decaocto, znači golub sa ogrlicom. U grčkoj mitologiji Decaocto je bila preopterećena nedovoljno plaćena služavka. Bogovi su čuli njene molbe za pomoć i pretvorili je u gugutku, tako da je mogla da pobegne od svoje patnje. Kaže se da poziv gugutke još uvek odjekuje od njenih vapaja iz prethodnog života.
Gugutke se uglavnom viđaju u parovima. Kao i mnoge ptice i gugutka je verna svom partneru. Mužjak se udvara ritualnim letom koji počinje brzim vertikalnim penjanjem u visinu nakon čega se kružeći lagano spušta sa krilima postavljenim tako da čine obrnuto slovo V. Gugutke obasipaju jedna drugu nežnošću dok se udvaraju. Mužjak neprestano guguče i pravi čučnjeve.
Gugutke se često gnezde na simsovima prozora, na zaklonjenim delovima terasa, ali i na drveću, u dvorištima kuća, ili u parkovima. Parovi prave gnezdo od grančica, i to čine veoma neuredno. U gnezdo ženka polaže dva jaja. I mužjak i ženka leže na jajima dvadesetak dana. Ženka na jajima leži tokom noći, a mužjak tokom dana. Iz dva bela jajeta se izležu goli i slepi ptići o kojima brinu oba roditelja. Oni se dosta trude oko njih, ali kada dođe vreme da ih osamostale, posle dvadesetak dana, postaju veoma strogi. Surovo ih tuku i teraju od sebe. Do kraja sezone gugutka izvede četiri do pet generacija, ali ne može sve i da ih sačuva, jer često postaju plen svrake i vrane.
Glas gugutke je sličan glasu domaćeg goluba. Gugutka se oglašava troslogovnim gugutanjem, sa naglaskom na drugom slogu. Njena pesma gu-gu-gu se ponavlja mnogo puta. Kada je uplašena oglašava se oštrije.
Gugutka se lako pripitomljava i ponekad se čuva kao kućni ljubimac. I kada je u kavezu uvek je spremna da iz njega doleti na ruku svog domaćina da primi koje zrno hrane.