Pirgasta grmuša je najveća od svih vrsta grmuša. Duga je 15,5 do 17 santimetara, a teška 22 do 36 grama. Snažan, zakrivljen kljun koristi za pretraživanje pukotina, a dug rep deluje kao ravnoteža dok utire svoj put kroz gustu vegetaciju. Odrasli mužjaci su tamnosive boje a donji deo tela je isprugan. Ženke su veoma slične mužjacima, ali su bleđe boje i sa svetlijim prugama. Mladunci su braon-sive boje, a imaju pruge sa gornje strane tela. Kljun i noge su im tamnosive boje.
Pirgasta grmuša obično peva na vrhu drveta i grmlja ili tokom leta dok pljeska krilima. Ona obično proizvodi snažan zvuk, ali i veći broj muzičkih kratkih fraza, kao i razno kloparanje i oštrije note. Njena pesma je nalik na čavrljanje.
Parenje pirgastih grmuša je veoma složeno i neuobičajeno. Od maja do jula, teritorijalni mužjaci privlače ženke pesmama, klaparanjem krila u letu i izgradnjom labave platforme gnezda, za koje se veruje da pokazuje njihovo zdravlje. Nakon što se par poveže, ženka koristi materijal sa ove platforme da pomogne u izgradnji detaljnijeg gnezda u obliku šolje u žbunovima ili drugoj gustoj vegetaciji. Posle parenja ženka izleže od 3 do 7 jaja, a mužjak može da napusti ženku da preuzme novu teritoriju, pokušavajući da se pari sa drugim ženkama. Međutim, neki mužjaci odlučuju da ostanu sa ženkom i formiraju monogamni odnos, a zatim zajedno učestvuju u inkubaciji oko 12 ili 13 dana i brinu o ptićima dok su u gnezdu još 11 ili 12 dana. Nakon napuštanja gnezda mlade ptice ostanu blizu roditelja oko 3 nedelje.
Pirgasta grmuša se uglavnom hrani insektima, koje obično sakuplja sa listova u grmovima u blizini zemlje, ili u krošnjama visokog drveća. Ona sakuplja insekte, pauke i druge manje beskičmenjake, a bobicama biljaka se hrani kada je jesenja seoba.
Pirgasta grmuša spada u ugrožene vrste ptica, a u Srbiji je zaštićena vrsta.