U počecima rimske istorije Rim su jednom napali ratoborni Gali sa severa. Po priči Alijeja došlo je do bitke između Rimljana i Gala kod reke Alia u kojoj su Rimljani sramno poraženi, a sve do Kapitola opljačkani i pobijeni. Preživeli stanovnici koji su uspeli da umaknu sklonili su se na brežuljak Kapitol koji je jedini bio utvrđen i zbog strmih padina teže dostupan. Gali su počeli da opsedaju Kapitol, ali pošto se opsada odužila jedne vedre noći prišunjali su se pod tvrđavu i tiho počeli da se penju preko kamenja, podupirući naizmenično jedni druge. To su radili tako vešto da ih straža na bedemima nije primetila, psi i petlovi su ćutali i spavali, ali su se probudile guske, čuvarke Junoninog hrama koje su gakale i lepetale krilima i tako probudile Rimljane koji stadoše gađati kopljima, strelicama i kamenjem Gale i odbiše njihov napad.
Pošto su guske spasile Rim od uništenja, Rimljani su Galima platili otkupninu u zlatu i vratili svoju slobodu, a Rim je ponovo izgrađen i utvrđen bedemima. Rimljani nisu nikada zaboravili svoj dug prema svetim guskama. Kasnije su običavali da osuđene na smrt bacaju sa Tarapejske stene vezujući ih u vreće zajedno sa psom ili petlom, kao simbolima izdaje i lenjosti, a Junonine svete guske nisu iznosili na trpezu. Svake godine, u znak sećanja na guske koje su spasile Rim išla je veličanstvena procesija na čijem čelu se nosila zlatna guska.