Artnit

Sreda, 26 Juli 2017 11:26

Emanijel Robles - Lisice je dotle viđala samo u knjigama, a ova ovde je bila zapanjujuće živa Istaknut

Bruno Liljefors - Lisice Bruno Liljefors - Lisice

Jedan zvuk koji je dolazio iz dvorišta za živinu odjednom privuče njenu pažnju i, znajući da je sama - Markova strina bila je otišla u selo - malo gurnu jedan kapak, onaj desni, i zaneme pred prizorom koji je ugledala. Na dvadesetak metara od nje, uza samu zgradu preko puta, na jednoj polici šupe u kojoj je gazda držao kokoške nosilje, neka životinja je gledala u nju tako pomno da se ona uplaši.

Njena nepomičnost je umiri i zahvaljujući mreži sunčevih zraka, koji su se probijali kroz daščani krov, ona spazi telo boje plamena, dugačak i kitnjast rep, i sjajne oči na pametnoj njušci. Ta trouglasta glava, uši kao fišeci i gubica u stalnom pokretu još više su doprinosili utisku nekog gotovo podrugljivog nestašluka. U prvom trenutku nije bila sigurna koja je to životinja, a zatim je došla do zaključka da to može biti jedino lisica. Lisice je dotle viđala samo u knjigama, a ova ovde je bila zapanjujuće živa. Zbog činjenice da je plakala posle Markovog odlaska, bila je ljuta na samu sebe, ali je to osećanje sada polako iščezavalo, zahvaljujući baš opčinjenosti izazvanoj ovim prizorom. Lisica se nije micala. Njeno krzno se stapalo sa bocama opletenim slamom, među koje se bila zavukla, i čije su boje bile slične njenim. Elen je jedva mogla da nasluti njeno disanje. Učinilo joj se da je lepa, ali njena draž nije bila samo u njenom dostojanstvenom izgledu i nekoj izrazitoj unutrašnjoj snazi, već i u sveopštem utisku koji je odavala: slobodnom životu i pustolovnoj nezavisnosti, ne računajući pritom glas koji je inače uživala kao prepredeno stvorenje, kadro da se izvuče i iz najgore neprilike, izbegavajući sve postavljane zamke. Njeno raznobojno krzno bilo je tamnije na šapama, a veoma svetlo, bezmalo belo, s obe strane gubice. Nežne maljice pokrivale su unutrašnji deo njena dva uha, od kojih je jedno bilo okrenuto prema Elen, a drugo se lagano micalo hvatajući i najmanje šumove na tom, njoj neprijateljskom terenu. A ipak se, reklo bi se, u njenim očima moglo pročitati više podsmeha nego nepoverenja i straha.

Iz priče Lisica

Pročitano 1556 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 03 Avgust 2019 10:13

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Urbane životinje Emanijel Robles - Lisice je dotle viđala samo u knjigama, a ova ovde je bila zapanjujuće živa