Osvald Špengler - Rihard Vagner i Eduar Mane
Između Vagnera i Manea postoji duboka srodnost, koju će malo njih osetiti, ali koju je poznavalac dekadentnoga, kao što je Bodler, već rano otkrio. Poslednja, najsublimnija umetnost impresionista bila je da dočaraju prostorni svet bojenim potezima i flekama. Vagner to čini sa tri takta u koje se sliva čitav svet duše.
Osvald Špengler - Civilizacije su krajnja i najveštačkija stanja za koje je sposobna jedna viša vrsta ljudi
Propast Zapada, tako posmatrana, ne znači ništa manje nego problem civilizacije. Jedno od osnovnih pitanja svake više istorije tu je pred nama. Šta je civilizacija - shvaćena kao organsko-logička posledica, kao završavanje i ishod jedne kulture?
Osvald Špengler - “Mi moramo ili da odgajimo sposobnosti ili da propadnemo zbog demokratije, koju su nam nametnule neuspele starije alternative“
Neka je u antici bilo kako mu drago; naši veliki dobrotvori jesu veliki delatelji - veliki državnici i organizatori - čija je sva briga upućena milionima. “Viša vrsta ljudi, koji se služe demokratskom Evropom kao svojim najpodatnijim i najpokretljivijim oruđem, zahvaljujući svojoj premoći u volji, znanju, bogatstvu i uticaju, da bi uzeli sudbinu cele zemlje u svoje ruke i da bi, kao umetnici, oblikovali čoveka.
Osvald Špengler - Svaka kultura ima svoje nove mogućnosti izraza koje se pojavljuju, sazrevaju, venu i nikada se više ne vraćaju
Ali, “čovečanstvo“ nema svrhu, nema ideju, nema plan, isto kao ni rod leptira ili orhideja. “Čovečanstvo“ je zoološki pojam ili prazna reč. Neka se ta utvara pusti da iščezne jednom iz kruga istorijskih oblikovnih problema - pa će se videti kako niče čudno obilje pravih oblika. Tu je onda bezmerno obilje, dubina i pokretljivost svega života, do sada pokrivena frazom, suhom shemom, ličnim “idealima“.