Jovan Jovanović Zmaj - Dete i leptir
Jovan Jovanović Zmaj - Pačija škola
Jovan Jovanović Zmaj - Božić, božić bata
Kod samrtnika
U poslednjoj deceniji svog života Jovan Jovanović Zmaj se okreće kraćoj formi izražavanja. Tada su nastale i njegove relativno nepoznate prozne pesme ili proazide, kakva je i pesma Kod samrtnika napisana 1896, a objavljena 1902. godine. Ova pesma je neobična, zagonetna i prožeta misterijom smrti i življenja, datom kroz onostrano, iracionalno.
Mesečina Jovana Jovanovića Zmaja
Kratka lirska pesma Đulić VII iz zbirke Đulići Jovana Jovanovića Zmaja, poznata po nazivu Mesečina ili Mesečina, a meseca nema ima samo jednu strofu od četiri stiha. Ispevana je u desetercu i podseća na narodnu poeziju. U njoj je naslikana draga kao neponovljiva i idealna, koja svojom lepotom zasenjuje i prirodu.
Kaži mi kaži
Jovan Jovanović Zmaj u zbirci pesama Đulići peva o bezuslovnoj, čistoj, iskrenoj ljubavi. Svoju neizmernu ljubav izražava u jednostavnim pesničkim slikama, bez kićenja i bez jakih reči. Većina pesama iz ovog ciklusa je nastala u vreme poznanstva, vereništva i prvih godina braka sa Ružom Ličanin. U Đuliću XVII (Kaži mi, kaži) on izražava snažnu ljubav kroz nedoumicu kakvo ime da da svojoj dragoj.
Dečja poezija Jovana Jovanovića Zmaja
Jovan Jovanović Zmaj je tvorac srpske poezije za decu i njen najveći predstavnik. Dečje pesme se javljaju u njegovom književnom stvaranju kao poslednja pesnička obnova, kojom se najviše bavio u poslednjim decenijama života. Napisao je više knjiga poezije za decu od kojih su najpoznatije Čika Jova srpskoj deci, objavljenu 1899. godine i Čika Jova srpskoj omladini, objavljenu 1901. godine. Pokrenuo je i uređivao poznati dečji list Neven od 1880. godine do svoje smrti, 1904. godine.
Jovan Jovanović Zmaj
Jovan Jovanović Zmaj se rodio u Novom Sadu 24. novembra 1833. godine. Tu je učio osnovnu školu, a gimnaziju u Novom Sadu, Halašu i Požunu. Studirao je pravo u Pešti, Pragu i Beču. Na studijama u Beču se duhovno razvija pod uticajem Branka Radičevića i Svetozara Miletića.
Svetli grobovi
Posle smrti svog dugogodišnjeg prijatelja Đure Jakšića, Jovan Jovanović Zmaj je napisao pesmu Svetli grobovi. Deklamovana je na sélu koje su priredili đaci "Više gimnazije beogradske" 25. januara 1879. godine u korist porodice Đure Jakšića. Pesma je osijana svetlošću koja prosvećuje i uči, istaknuta je stvaralačka povezanost među generacijama i neuništivost životnih ideala kroz jedinstvo života i smrti, groba i kolevke, i ostavljena oporuka za potonja vremena i generacije.
Jovan Jovanović Zmaj i Ruža Ličanin
Godine 1861. Jovan Jovanović Zmaj upoznaje se sa Ružom Ličanin i između njih se tada razvija ona nežna ljubav koja će se završiti brakom. On je doživeo lepu ljubavnu idilu široke skale: oženio se voljenom devojkom, ali je u bračnom životu doživeo čitav niz nesreća: poumirala su mu sva deca (njih petoro), a i još mlada žena. Ljubav i nesrećan porodični život su ga inspirisali za ciklus pesama Đulići i Đulići uveoci, neku vrstu pesničkog dnevnika o njegovom intimnom i porodičnom životu.