Nad njim se izdižu retki minareti, katoličke zvonare i zupčasta crno-modra kupola zdepaste Omarove džamije, koja je zauzela mesto nekadašnjeg Solomonovog hrama. Iza kuća, nad cisternom ispod mene, takođe su dve crno-modre zupčaste kupole. To su kubeta teških, u zemlju uraslih, hramova nad Grobom i Golgotom. U čistom vazduhu džamija izgleda neobično blizu. A kupolu Groba prosto želiš da dotakneš. Hiljade crnih lasta s piskom proleću iznad ove kamene starine. Sunce izlazi, u mračnim rupama i prolazima, skrivenim pod krovovima grada, među prljavim redovima tezgi zamire buka i žamor pazara... Bože, da li je to moguće da je upravo ovde bio raspet Isus? I da li to nad Njegovim grobom u polutami vizantijskih svodova i podzemnih odaja, raskošno blistaju sada mnogobrojna kandila, ogromne sveće, zlato i drago kamenje, lebdi balsamski dim tamjana i oseća se miris voska, čempresa i ružine vode!
Iz putopisa Judeja (knjiga Vode mnoge)