Tokom V veka pre nove ere etrursko shvatanje zagrobnog života postalo je kompleksnije i manje sklono veselju. Promena se zapaža i na sudu za pepeo dužine 1,20 metara, koji je isklesan u mekom kamenu.
Na sudu su prikazane dve figure, žena i mladić. Žena sedi na dnu ležaja, ali ona nije mladićeva žena. Krila žene označavaju da je ona demon smrti, a svitak u njenoj levoj ruci sadrži izveštaj o sudbini pokojnika. Mladić pokazuje na njen svitak i kao da kaže: "Gle, moj čas je došao". Zamišljeno, setno raspoloženje ovih figura ukazuje na moguć uticaj grčke klasične umetnosti, kojim je prožet stil ove grupe. U njoj se ogleda i atmosfera neizvesnosti i tuge: čovekova sudbina je u rukama neumoljivih natprirodnih sila; smrt je veliki rastanak, a ne produženje, makar i na drugom planu, života na zemlji.