Artnit

Nedelja, 08 Oktobar 2017 10:25

Kurcio Malaparte - Nigde, kažem, nebo nije tako blizu zemlji kao u Toskani Istaknut

Elizabet Tompson - Oranje u Toskani Elizabet Tompson - Oranje u Toskani

Ko uđe u Toskanu odmah primeti da je ušao u zemlju gde su svi seljaci. A biti seljak kod nas ne znači da seljak samo zna da kopa, okopava, ore, seje, obrezuje, žanje, bere grožđe: pre svega, znači da zna da pomeša grumenje zemlje sa oblacima, da ujedini nebo sa zemljom.

Nigde, kažem, nebo nije tako blizu zemlji kao u Toskani: i nalaziš ga u lišću, u travi, u očima volova i dece, na glatkom telu devojaka. Kao ogledalo je toskansko nebo, tako blizu da ga dahom zamagliš: planine, brda, oblaci, i među njima doline u senci, zelene livade, poljane sa pravilnim brazdama (i kad je vedro vidiš na dnu, kao u bistroj vodi, kuće, senike, puteve, močvare, crkve.) Sa svakim zamahom motike vazduh se meša sa zemljom i odmah iz brazde niče vlat zeleno-azurne trave, rađaju se larve cvrčaka i ševe.

Dovoljan je dodir da se oseti da je naša zemlja puna vazdušnih mehurića, i ponekih dana se nadima i nadolazi kao da će se svakog trena roditi hleb. Sastoji se od tako lagane i čiste materije da se od nje mogu napraviti skulptura i čovek.

Iz romana Prokleti Toskanci

Pročitano 2065 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Kurcio Malaparte - Nigde, kažem, nebo nije tako blizu zemlji kao u Toskani