Jedino sam mnogo voleo Prag... ni jedan drugi grad nema toliko duše u sebi. A još više Nirnberg. Za Nemca je Nirnberg grad koji mu razveseljava dušu. Zato što u njemu nalazi sve one utvare koje su mu drage, što u svakom kamenu vidi uspomenu na one koji su proneli širom sveta slavu stare Nemačke. Mislim da se i Francuzi moraju osećati isto tako pred katedralom u Šartru. I oni moraju osećati pred takvim spomenicima prisustvo svojih predaka... lepotu njihove duše, veličinu njihove vere i njihovu dobrotu. Jednom me je sudbina dovela u Šartr. Kada sam je ugledao kako se pojavljuje iznad zrelog žita, sasvim plava iz daljine, i prozračna, nestvarna, o, kakvo veliko uzbuđenje! Zamišljao sam kakva li su osećanja morali imati oni koji su dolazili da je vide, peške, na konju ili kolima. Delio sam njihova osećanja i voleo sam te ljude. Koliko sam samo želeo da budem njihov brat!
Iz pripovetke Ćutanje mora