Uvek ste mogli ući u Luksemburški muzej, i tu bi vam sve slike izgledale i oštrije i jasnije i lepše ako biste bili prazna stomaka, istrugana od gladi. Gladan, ja sam naučio da mnogo bolje razumem Sezana i zaista shvatim kako je on pravio svoje pejzaže. Pitao sam se da li je i on bio gladan dok je radio svoje slike; međutim mislio sam da mu se to događalo samo onda kada je zaboravljao da jede. Bila je to jedna od onih nezdravih ali razbistravajućih misli, koje čoveku padaju na um kada je neispavan ili gladan. Docnije sam mislio da je Sezan bivao gladan na jedan drugi način.
Kad izađete iz Luksemburškog parka, možete da krenete niz usku ulicu Feru do Trga Sen Silpis, gde još uvek nije bilo restorana, već samo jedan tihi skver sa klupama i drvećem. Tu se nalazila fontana s lavovima, i golubovi su se šetali po pločniku, i sletali na statue biskupa. Tu je bila crkva i pored nje radnje, na severnoj strani skvera, u kojima su se prodavali crkveni predmeti i odežde.
Iz knjige Pokretni praznik