Artnit

Ponedeljak, 02 Februar 2015 12:52

Ivan Aleksejevič Bunjin - Jedno samo što nije kao nigde drugde - sama Volga Istaknut

Boris Kustodiev - Šetalište duž Volge Boris Kustodiev - Šetalište duž Volge

Jeste li bili kad u privolškim gradovima u sličnim krčmama na vodi, na stubovima?

Odgovorio sam da Volgu malo poznajem, da u restoranima na vodi nisam bivao, ali da mi nije teško da ih zamislim.

- Pa, naravno - kaza on. - Ruska provincija je uglavnom svuda ista. Jedno samo što nije kao nigde drugde - sama Volga. Od ranog proleća pa do zime ona je uvek i svuda neobična, po svakojakom vremenu, u svako doba dana i noći. Noću, na primer, sediš u takvom restoranu, posmatraš kroz prozore koji čine njena tri zida, a kada ih, u letnjim noćima, otvore, gledaš pravo u mrak, u tamnu noć, i nekako posebno doživljavaš sve to divlje, veličanstveno vodeno prostranstvo: vidiš na hiljade raznobojnih rasutih svetiljki, čuješ pljuskanje splavova što prolaze mimo, dovikivanje mužika na njima ili na šlepovima, uzvike upozorenja, raznoliku muziku čas zvučnih, čas muklih parobrodskih sirena, i s njima slivene terce nekakvih brzih brodića, sećaš se svih onih raznobojničkih i tatarskih naziva - Balahna, Vasiljsursk, Čeboksari, Žiguri, Batraki, Hvalinsk - i strašnih rulja obalskih radnika u njihovim lukama, a zatim one neviđene lepote starih volških crkava - i čudom se čudiš: kako se, zbilja, ništa ne može porediti s ovom našom Rusijom! A kad pogledaš naokolo - šta je tu naročito, u toj krčmi? Zgrada na stubovima, šupa od brvana, s prozorima u grubo tesanim ramovima; sva zakrčena stolovima sa belim, ali prljavima stolnjacima, s teškim jeftinim priborima za jelo, slanicima sa izmešanom solju i alevom paprikom, a salvete zaudaraju na prost sapun; pa daščani podijum, to jest lakrdijaška bina za harmonikaše, harfistkinje i svirače na balalajkama - čija je pozadina osvetljena petrolejskim lampama s bleštavim limenim reflektorima; žutokosi kelneri; a gazda je od onih seljana guste kose i medveđih očiju - i kako da to povežeš sa činjenicom da se tu svaku noć popije za hiljadu rubalja šampanjca! I sve vam je to, znate, takođe Rusija... Ali, da vam nisam dosadan?

Iz pripovetke Krčma na reci (zbirka pripovedaka Tavni drvoredi)

Pročitano 3031 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 11 April 2020 10:45

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Ivan Aleksejevič Bunjin - Jedno samo što nije kao nigde drugde - sama Volga