Elijas Kaneti - Čoveka čini karakter, a ne krpa za prašinu
Kad bih bio izdajica, mogao bih vam lepim rečima zamazati oči da ne vidite nesreću što preti. Ali ja sam sam kriv za položaj u koji smo zapali. Dovoljno sam karakteran da to priznam pred vama. Ako me pitate kako sam mogao toliko da se zaboravim - imate puno pravo da mi postavite ovo pitanje -, moram vam na svoju sramotu odgovoriti: Zaboravio sam se zato što sam zaboravio reči našeg velikog učitelja Monga, koji veli: "Oni delaju a ne znaju šta čine; imaju navike a ne znaju zašto ih imaju; hodaju celog svog života a ipak ne poznaju svoj put: takvi su oni, ljudi iz gomile."
Elijas Kaneti - Masa, kao ogromna, divlja, nabrekla od sokova i vrela životinja, ključa u svima nama
Takozvanu životnu borbu - ništa manje nego i zbog gladi i ljubavi - mi vodimo i zato da bismo zatrli masu u sebi. Ona u izvesnim okolnostima postaje toliko snažna da primorava pojedinca na nesebične postupke, ili čak na postupke koji su protiv njegovog interesa. "Čovečanstvo" je već odavno postojalo pre no što je ponovo pronađeno, i razvodnjeno, u vidu mase.
Elijas Kaneti - Za milostinju prosjaci plaćaju kamatu
Državni založni zavod ima pripravno ime Terezijanum, prema jednoj pobožnoj kneginji, punoj domaćinskih osobina, koja je jednom godišnje sazivala prosjake. Prosjacima je već u to doba uzimano i poslednje što su imali: ona ljubav koju im je Hristos poklonio pre okruglo dve hiljade godina, i zbog koje su im mnogo zavideli, kao i prljavština na njihovim nogama. Dok je kneginja prala tu prljavštinu, u srcu je žudela za titulom hrišćanke, koju je svake godine iznova sticala uz bezbrojne druge.