Artnit

I tako sedimo tu, na njenoj obali, a za to vreme se mesec, koji je takođe voli, spušta lagano da je poljubi bratskim poljupcem, i da je čvrsto zagrli svojim srebrnim rukama. Mi je posmatramo kako teče, uvek pevajući, uvek žuboreći, u susret svome kralju, moru - dok nam se glasovi ne izgube u tišini, a lule se ugase - te se mi, obični mladi ljudi, osećamo čudno ispunjeni mislima, pomalo žalostivim, pomalo slatkim, tako da u nama gasne svaka želja za razgovorom...

Objavljeno u Pero

Kako ljudi pretrpavaju svoj bedni brodić do vrha jarbola skupocenom odećom i velikim kućama, nepotrebnom poslugom i gomilom nazovi prijatelja, kojima nije ni stalo do njih, a za koje ni sami mnogo ne mare, skupim zabavama u kojima niko ne uživa, raznim konvencionalnostima i modom, pretencioznošću i nadmenošću i večitim strahovanjem - avaj, tom najtežom i najbesmislenijom glupošću! - šta će o tome misliti komšije; luksuzom koji zasićuje, dosadnim uživanjima, praznim šepurenjem koje, slično zločinčevoj gvozdenoj kruni u drevna vremena, samo obliva krvlju i prožima bolom glavu koja pod njom pati.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Tri čoveka u čamcu, psa da i ne spominjemo