Četvrtak, 07 Januar 2016 15:49
Alber Kami - Ponekad posrnem, ruka me izda, uspeh mi izmiče
Odrastao sam na moru i siromaštvo mi je bilo blistavo, potom sam izgubio more i svaka raskoš mi je izgledala siva, a beda nepodnošljiva. Otada čekam. Čekam brodove u povratku, dom na vodi, prozračan dan. Strpljiv sam, učtiv sam iz svih svojih sila. Viđaju me kako prolazim lepim, učenim ulicama, divim se predelima, pljeskam kao svi ostali, rukujem se, ali nisam ja taj koji govori. Hvale me, ja malo sanjarim, vređaju me, jedva da se iznenađujem. Potom zaboravljam i smešim se onome koji me vređa ili suviše učtivo pozdravljam onoga koga volim. Šta da radim kad imam dobro pamćenje samo za jednu jedinu sliku? Preklinju me da najzad kažem ko sam. “Još ništa, još ništa...“
Objavljeno u
Pero