Aranđel Isakovič
Oko lika Aranđela Isakoviča se koncentrišu krugovi sporednog toka romana Seobe Miloša Crnjanskog. I njegova životna putanja, kao i njegovog starijeg brata Vuka Isakoviča deluje uzaludno i besmisleno. U njegovom liku oblikovana je poruka o čovekovoj sudbini, osenčena i obogaćena psihološko-istorijskom dimenzijom romana.
Miloš Crnjanski - Još ovaj dan, i nikad više
Beo put prolazi vinograd za vinogradom, spušta se i diže od čokota do čokota, od voćke do voćke. Šumarci bagremova prate ga da se ne izgubi. On ih vodi dole na reku, napaja ih rumenom vodom, pa izlazi pred njima gore na vrhove, gde stoji po koji usamljen jablan. Znam da je negde iza crkvenih tornjeva ravnica, iz koje se dižu plavi oblaci, kao dim tamjana.
Stražilovo
Najpotpunije i najskladnije lirsko delo Miloša Crnjanskog je poema Stražilovo, stvorena na priličnoj distanci od Prvog svetskog rata. Svojim naslovom ova poema asocira na Frušku goru i grob Branka Radičevića. To je poema o pesniku putniku koji podseća na mitskog lovca, "sa srebrnim lukom" što "iza zaseda" mami radosti života, ali istovremeno sećanje na zavičaj u njemu rađa setnu misao o povratku i smrti.
Miloš Crnjanski - O romanu Seobe
"Da nameravam da pišem roman, pod naslovom Seobe, u 6 knjiga, to se znalo u redakciji časopisa "Srpski književni glasnik", u Beogradu, već kad je, u tom časopisu, štampana prva knjiga tog romana, u nastavcima. Znao je to urednik, M. Bogdanović, znao totum factum tog časopisa, Slobodan Jovanović, znao Marko Ristić, najbolji poznavalac mojih literarnih namera tog vremena, znali su Dušan Matić i Brana Miljković, moje kolege, kao i drugi moji poznanici i prijatelji tog vremena.
Miloš Crnjanski - Pripovedam da život nije vidljiv nego da je van naše moći, "na nebesima"
Od svakoga grada u kome mi je prolazio život ostali su, u meni, samo njegovi rubovi kako se ocrtavahu noću na nebu. I tako, ja imam u sebi te različite noći, uvek isto nebo, i različite pruge gradskih rubova. U meni je, zato, večnost, i potpun mir, i sve mi je svejedno. Pripovedam da život nije vidljiv nego da je van naše moći, "na nebesima". Neko će mi reći da sam sentimentalan; a drugi: "Ta to je već bilo. Njegov "sumatraizam" je samo podgrejan romantizam."
Miloš Crnjanski - Na ulici
Kad svetiljke sinu
i ulice pođu u visinu,
u tami stojim ja
Na svemu što dođe
moj osmeh zasija.
Gospoža Dafina
Gospoža Dafina je jedini lik koji svojim gospodstvom i lepotom zrači u romanu Seobe Miloša Crnjanskog. U njoj, kao i u dominantnim likovima dva brata Vuka i Aranđela Isakoviča postoje dva života. Jedan život je realan, nesrećan i uzaludan, a drugi je više san koji se priželjkuje, ali se polako topi.
Lament nad Beogradom
Stihove poeme Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispevao daleko od svog dragog grada, domovine, u tuđini. To je njegovo poslednje veliko pesničko delo, poklon gradu koji je bio simbol njegovih životnih uspona i padova.
Lament nad Beogradom Crnjanskog i Kapora
Svoje poslednje pesničko delo, svoju labudovu pesmu, poemu Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispisao za nekoliko dana, u emigraciji 1956. godine, odmarajući se na plaži u blizini Londona, u mestu koje se zove Kuden bič. Lament nad Beogradom je poema koja predstavlja žudnju pesnika za povratkom u svoju zemlju i grad.
Miloš Crnjanski - Vodopadi Krke
Voz je prolazio kroz čudne i neočekivane široke stanice. Sam kamen i vinograd uokolo; ponegde, ponegde, izbije iz kamena crn prah, ugalj. - Za sve vreme kao nepomično gleda visoka planina od snega, Kozjak i Dinara... Voz sve više zapada u močvari i ravna polja, pojavljuju se vrbe; zadimljeni ulazimo u zelenilo i nad drvećem se ukazuju razvaline Knina.