Artnit

Ljude treba gledati odozgo. Utrnuo bih svjetlo i stao na prozor: oni i nisu slutili da ih tko može promatrati s visine. Ljudi paze na svoju vanjštinu s lica, katkada i odostrag, ali svi su efekti sračunati na gledaoce od metar i sedamdeset. Tko je ikada već razmišljao o obliku jednog krutog šešira kad ga gledaš sa šestog kata? Ne pomišljaju na to da skriju svoja ramena i lubanje živim bojama i upadljivim tkaninama, ne znaju se boriti protiv velikog neprijateljstva Čovječanstva: ptičje persepktive. Saginjao sam se i smijao se: gdje im je to slavno “uspravno držanje“, na koje su toliko ponosni; slijepe su uz pločnik, a dvije im duge noge izviruju ispod ramena, i kao da gmižu.