Artnit

I ranije joj se dešavalo da se prepadne kad god bi sela da sluša kišu. Čula bi tada kako škripi gvozdena kapija; čula bi muške korake po stazi popločanoj ciglama; čula bi otresanja čizama ispred kućnog praga. Noćima je čekala da čovek zakuca na vrata. Ali posle, kad je naučila da odgonetne mnogobrojne zvukove kiše, pomislila je da zamišljeni posetilac nikad neće preći kućni prag pa se navikla da živi ne iščekujući ga. Bila je to neopoziva odluka, doneta one orkanske septembarske noći, pet godina unazad, kad je, razmišljajući o svom životu, sebi rekla: “Nastaviš li tako, zaista ćeš ostariti.“ Otada se zvukovi kiše izmeniše i drugi glasovi odmeniše korake čoveka na popločanoj stazi.

Objavljeno u Pero

Onda sam ostao lica okrenutog prema zidu. ''Već sviće'', rekoh i ne gledajući je. ''Kad je izbilo dva sata ja sam bio budan, a od tada je mnogo vremena prošlo.'' Uputio sam se ka vratima. Dok sam držao kvaku, ponovo sam čuo njen isti, nepromenljivi glas: ''Nemoj da otvaraš vrata'', reče. ''Hodnik je prepun teških snova.'' A ja joj rekoh: ''Otkud znaš?'' A ona odgovori: ''Jer sam malopre bila tamo pa sam morala brzo da se vratim zato što sam spavala na strani srca.''

Objavljeno u Pero

Posle muževljeve smrti, jedina razlika je bila u tome što je sad imala stvarnog razloga da se bavi mračnim mislima.

I tako, dok se Montijelova udovica razjedala u očaju, gospodin Karmićael je pokušavao da spreči brodolom. Stvari nisu dobro išle. Oslobođen ucena Hosea Montijela koji je pretnjama održavao isključivo pravo na mesnu trgovinu, narod je počeo da se sveti. Očekujući kupce koji nisu dolazili, mleko se zgrušavalo u kantama nagomilanim u dvorištu, med je prevreo u mešinama, a u siru, u mračnim ormanima u ostavi, gojili su se crvi.

Objavljeno u Pero
Nedelja, 17 Novembar 2013 17:58

Sto godina samoće

Roman Sto godina samoće, čuvenog kolumbijskog pisca Gabrijela Garsije Markesa je moderna bajka o osnivanju i usponu jednog mitskog grada i porodice osnivača i neminovnom padu i grada i njegove najuglednije porodice. Roman ima jedinstvenu kompoziciju koja stvara jednu potpuno novu, zaokruženu celinu. Samoća je jedini elemenat koji se prožima kroz teme, ideje, motive i likove u ovom romanu.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Gabrijel Garsija Markes