Artnit

Ponedeljak, 23 Septembar 2013 16:23

Janko Istaknut

U pripoveci Vetar Lazu Lazarevića interesuju unutrašnja stanja junaka, podsvesni mehanizmi i putevi kojima podsvest izlazi na površinu. Glavni junak Janko naslikan je više kroz njegove snove nego kroz javu. On uglavnom ćuti i tako štiti idiličan odnos sa majkom. Snovi otkrivaju njegove želje, strahove, nezadovoljstvo.

Janko živi sa majkom i neoženjen je uprkos ozbiljnim godinama i lepoj službi u ministarstvu. Njegov život je monoton, druži se sa doktorom Jocom, a večeri provodi u razgovoru ili sve češće u ćutanju sa majkom. Patrijahalna i pobožna majka je veoma dominantna, puna samopouzdanja i strogih principa. Prema njemu se ophodi sa nežnošću kao prema detetu, i žali za vremenom kada je bio dete. Ona ga prekoreva što se ne ženi, ali i što malo vremena provodi sa njom. Pod njenim velikim uticajem Janko nije u stanju da napravi ni jedan odlučan korak, a da nju ne pita.

Promenu u Jankov život donosi susret sa odnekud poznatim licem slepog čoveka i njegovom kćerkom u Jocinoj bolnici. Janko se zaljubljuje u nepoznatu devojku. "Pri prvom susretu sa njom oseća nekakav vetar iz njenih dubokih crnih očiju koji ispuni svu prostoriju i njegovu utrobu." San i razgovor sa majkom otkriva da je nepoznati čovek porodični prijatelj Đorđe koji im je pomagao u nevolji nakon smrti Jankovog oca.

U Jankovu podsvesnu želju da osvoji nepoznatu devojku se upliće drugi podsvesni tok koji ga sprečava da tu želju ostvari. Podsvest progovara kroz san i on se u snu guši u crnoj vodi kao mastilo. On želi o nečemu da razgovora sa majkom, ali ga je stid. On sanja Jocu u zagrljaju sa devojkom, i svom prijatelju daje ulogu moralne prepreke u ostvarenju te ljubavi. Oporavljajući se od sna priseća se svojih bivših ljubavi, devojaka koje je mnogo voleo i uviđa da je ljubav prema devojci koju je sreo drugačija i posebna.

Janko se koleba između dve isključive težnje. Njegovoj potrebi i želji da život ispuni ljubavlju se suprotstavlja osećanje dužnosti, ali i strah da će povrediti majku. On nema hrabrosti da preokrene ustaljeni model ponašanja i zato čeka na pozitivan znak majke. Kada se vrata za gostima, starim Đorđem i njegovom kćerkom zatvore Janko u panici priznaje majci da voli devojku očekujući njen podstrek i blagoslov. Pre nego što će išta izgovoriti majka pokretom ruke zaustavlja sina u nameri da potrči za devojkom. Janko nema snage da sledi glas svog srca, jer majčin pogled govori drugačije. Majka ga je rečima podsticala da pođe za devojkom, "ali u njenim očima stajala je drukčija presuda". Njeno kasnije nedefinisano nagovaranje, prekori generalizovani na današnji mladež, izvinjavanja što devojci "baca granu na put" neće imati takvu snagu kao taj gest. Umesto da u njegovom ponašanju prepozna zaljubljenost ona mu nagoveštava kao razlog milosrđe što je poželeo da se oženi Đorđevom kćerkom, da se oduži za dobročinstvo u detinjstvu.

Janko se odriče svoje sreće zarad majčinog mira. I umesto da krivi sebe ili svoju majku za neuspešnost i samoću on se opravdava "višim razlozima" na koje ne može da utiče: Njemu se "učini" da na kraju ulice vidi Jocu koji čeka devojku.

Pročitano 12725 puta
Više iz ove kategorije « Mitar Gavran »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Janko