Ne želeći da na ovom mestu dajemo rang-listu vrednosti, ističemo da je značaj Pandurovićevih pesama zavidno visok. Zamah i obilje proosećanog kod njega ništa nisu okrnjeni time što su njegove inspiracije tako daleko od jednostavnosti, da su mogle biti uvršćene u dekadenstvo. A to je retka jedna osobina, kao što je sasvim izuzetna odlika i kombinovanost često vrelih vibriranja sa izrađenim intelektualističkim stavom. Intelektualnost je kod Pandurovića skoro organski isprepletana sa emocionalnošću (;) daleko od toga da se ovi elementi uzajamno slabe ili pomračuju, oni se podržavaju, i jedan drugoga jače ističu. I u Rakičevoj poeziji javljaju se zajedno ova dva sastojka, ali kod njega često misaonost ima prevlast. Kod Pandurovića su ti delovi vezani u sklad, a iz toga proizlazi tako upadljiva rafiniranost njegove invencije koja ni malo ne sasušuje toplinu njegovih duševnih pregaranja. Ranije smo u našoj lirici imali obično zastupljen po jedan do dva prvobitna sastavna dela Pandurovićevih stihova; imali smo, s jedne i bolje strane, živi lirizam, a sa druge hladnu i bledu intelektualnost. U toliko je naš pesnik zaslužniji svojom superiornom kombinacijom.
Iz dela Srpski mislioci