Artnit

Utorak, 06 Avgust 2013 21:09

Herman Hese - Veliki ljudi Istaknut

Edvard Munk - Istorija Edvard Munk - Istorija

"Veliki ljudi su za mlade ljude kao suvo grožđe u kolaču svetske istorije, oni takođe spadaju u njenu pravu supstancu, izvesno, i nije nimalo prosto i lako, kao što bi se mislilo, razlikovati stvarne velikane od prividnih velikana. Kod prividno velikih, izgled veličine daju istorijski trenutak i njegova tumačenja i prilaženja; ali ima i istoričara i biografa, a kamoli novinara, kojima to tumačenje i zahvatanje jednog istorijskog trenutka hoće da kaže: trenutni uspeh pojavljuje se već kao znak veličine. Omiljene figure takvih istoričara su kaplar koji od danas do sutra postane diktator, ili kurtizana koja za trenutak uspe da upravlja dobrim ili rđavim raspoloženjem jednog vladara sveta.

A idealno raspoloženi mladići vole, obrnuto, najviše tragično neuspele, mučenike, one za trenutak suviše rano ili suviše kasno došle. Za mene koji sam, dabome, pre svega istoričar našeg benediktinskog reda, ono najprivlačnije, najčudnije i najvrednije proučavanja u svetskoj istoriji nisu ličnosti, ni državni udari i uspesi ili propadanja. Moja ljubav i nezasitiva želja su posvećene pojavama, kao što je naša kongregacija, onim vrlo dugovečnim organizacijama u kojima se čini pokušaj da se ljudi od duha i duše skupe, vaspitaju i preobraze, da se vaspitanjem - ne eugenikom, duhom - ne krvlju, načine plemstvom osposobljenim kako za služenje tako i za vladanje. Mene je u istoriji Grka privezalo ne zvezdano nebo heroja i ne nametljiva dreka agore, već pokušaji kao što su bili pitagorejaca ili Platonove akademije; kod Kineza nijedna druga pojava toliko koliko dugovečnost konfučijevskog sistema, a u našoj zapadnoj istoriji kao istorijske vrednosti prvog reda izgledaju mi pre svega hrišćanska crkva i redovi koji joj služe i u nju su ugrađeni. To što neki avanturista jednom ima sreće pa osvoji ili osnuje carstvo i ono onda traje dvadeset ili pedeset ili čak i sto godina, ili što neki dobronamerni idealista, kralj ili car, smera neku pošteniju politiku ili teži da ostvari neki kulturni san, to što je neki narod ili neka druga zajednica pod visokim pritiskom bila sposobna da izvrši nečuveno, ali i da trpi, - sve to mi nije ni približno tako interesantno kao što je pokušaj da se uvek obrazuju takve tvorevine kao što je naš red, i što su se neki takvi pokušaji mogli ordržati hiljadu i dve hiljade godina. O samoj svetoj crkvi neću govoriti, za nas vernike ona je van diskusije. Ali što su kongregacije, kao što je benediktinska, dominikanska, kasnije jezuitska i tako dalje, trajale više stotina godina i što su posle svih tih vekova, uprkos svim razvicima, izopačavanjima, prilagođavanjima i nasiljima još sačuvale svoj lik i svoj glas, svoje držanje, svoju individualnu dušu, to je za mene najčudniji i najdostojanstveniji fenomen istorije."

Iz romana Igra staklenih perli

Pročitano 2090 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 01 Februar 2020 11:53

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Herman Hese - Veliki ljudi