Artnit

Petak, 02 Avgust 2013 18:43

Sančo Pansa Istaknut

Onore Domije - Don Kihot i Sančo Pansa Onore Domije - Don Kihot i Sančo Pansa

Značenje romana Don Kihot španskog pisca Migela de Servantesa kontrastno je upotpunjeno likom Sanča Panse, štitonoše i pratioca Don Kihota. Sančo Pansa, verni saputnik Don Kihota je izuzetno životan i ubedljiv lik. On je tu da bi svojom priprostom logikom i svojom domišljatosću dao pravo osvetljenje ludostima i maštarijama Don Kihota. Njegovim rasuđivanjem pisac još više ističe bezumnost idealizma Don Kihota.

Fizički i psihološki Sančo Pansa je sušta suprotnost svom gospodaru Don Kihotu: mali, debeo, sa krivim nogama, a na glavi veliki šešir, jaše na omanjoj mazgi. On je siromašni, priprosti, neobrazovani seljak iz pokrajine La Manča, koji bez pitanja prihvata službu kod svog suseda plemića Don Kihota. Kreće sa njim iz sažaljenja i pohlepe za blagom, jer ima porodicu. Svoju budućnost zamišlja, pre svega kao budućnost svoje male porodice koju bi želeo da podigne na viši društveni rang, ali je svestan da je to teško ostvarljivo. Njega viteštvo ne interesuje, važno mu je da je sit i da ne mora ništa da radi.

U početku Sančo Pansa je naivan i lakoveran seljak, sa smislom za praktičan život. On ne razume i ne prihvata idealizam Don Kihota, ali on ga postepeno upoznaje i navikava se na jedan nov način života i mišljenja. On sluša, pita, razmišlja, iznosi svoja misljenja, veruje, sumnja, gunđa, savetuje. Sklon je recitovanju narodnih izreka, što Don Kihotu veoma smeta. Ali, iako je Sančo Pansa čovek iz naroda koji ima skromnije i prizemnije zahteve od života on mnogo pomaže svom gospodaru u njegovim plemenitim, ma koliko smešnim, namerama. Veoma je plašljiv i izbegava fizičke sukobe, ali uleće u boj kada treba da spašava gospodara ili da se brani.

Sančo Pansa poseduje tipičnu seljačku mudrost i ima razvijeno osećanje za materijalne vrednosti, ali nije gramziv ni nepošten. Don Kihot mu obećava bogatstvo i slavu "posle svake osvojene bitke", a njegovu žeđ za lakim životom podržava obećanjima da će mu, kada se izbore za stara viteška vremena, dati položaj guvernera. Mogućnost da postane guverner pojačava u ovom prostodušnom seljaku samoživost, ali kada zaista postane guverner, on je pravedan, nekoristoljubiv, dobronameran. Polazeći sa ostrva, on kazuje: "Go sam došao ovde i go odlazim. Da li dobro ili zlo upravljah, o tome ima svedoka... Razmatrao sam sporna pitanja, razmatrao tužbe, ni od koga ništa nisam uzeo i nisam se koristio nijednom prilikom." Najbolja pozitivna potvrda karaktera Sanča Panse su reči Don Kihota: "Ono što sam ja, dok sam bio lud, hteo da mu dam namesništvo nad ostrvom, sad, kad sam pri zdravoj pameti, dao bih mu i kraljevstvo, da mogu, jer to zaslužuju njegova dobrodušnost i njegova vrednost."

Po završetku neobičnog puta sa svojim gospodarem, Don Kihotom Sančo Pansa je izmenjena, ali obogaćena ličnost. U početku romana on se ruga svome gospodaru, lukavo se igra njegovim ludostima i ubeđen je da sa njegovim razumom nešto nije u redu. Na kraju romana, iako svoje mišljenje o ciljevima svog gospodara nije promenio bitnije, on se oduševljava, ne njegovim konkretnim idealima, već lepotom idealizma uopšte. On shvata da je Don Kihot, vitez tužnog lika plemenit na jedan svoj osoben način.

Pročitano 20886 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Sančo Pansa