Artnit

Utorak, 02 Juli 2013 19:42

Žan Pol Sartr - O romanu Stranac Istaknut

Stranac, prvi roman Albera Kamija, izdat je 1942. godine u Parizu. Francuski filozof Žan Pol Sartr je opisao književni događaj, pojavu romana Stranac, kao njegov savremenik, i tako reći očevidac. Članak je prvi put objavio 1942. godine, a kasnije ga je uvrstio u prvu svesku svojih kritika Situacije 1947. godine.

Žan Pol Sartr o romanu Stranac piše: "Pariz četrdeset druge. Proleće te godine kasni i nikako da dođe. Okupirana Francuska pati od nestašice uglja. Nije to jedino zbog čega pati, ali eto, nestašica ogreva još se teže podnosi nego nestašica hrane, da ostale tegobe nacističke vladavine i ne spominjemo. Kulturni je život zamro, premda se okupatori trude da ga obnove, na svoj način, u dekorativne svrhe. Snage otpora još nisu organizovane, javnost je podeljena, a sam otpor, ukoliko postoji, ima samo simbolično značenje. Perspektive su nejasne i mračne, pa se to ispoljava i u književnosti.

Tada izlazi delo koje će javnost smesta zapaziti i pozdraviti kao najbolju beletrističku knjigu koja se pojavila nakon primirja. Naslov dela je Stranac, a može se kazati da je taj mali roman, u tadašnjoj književnoj produkciji, zaista kao neki stranac. Došao je s druge strane demarkacione linije, iz onoga dela Francuske koji formalno nije okupiran, nego potpada pod Vichy; došao je - po svom sižeu - i s onog kraja mora, iz vrele Afrike, gde sunce neprestano prži i pali dok se Parižani smrzavaju. A pisac, koji je i sam iz te srećne zemlje gde ne treba uglja i gde gotovo nema nemačke vojske, piše o tom suncu kao o svakidašnjoj pojavi koja može čoveku i dosaditi, izazvati, štaviše, kobne reflekse... No, strana je ta knjiga i po tome što ne raspravlja o dnevnoj politici, ne udara po bivšem režimu koji je - kažu - skrivio poraz, ne raspreda o sramoti koja je snašla Francusku. Ne govori o vojnim, političkim, društvenim, privrednim i kulturno-psihološkim razlozima koji su doveli do tog stanja, ne govori o načinu kako da Francuska zauzme svoje nekadašnje mesto, nego iznosi potpuno privatne stvari: zgode i nezgode nekoga malog činovnika u gradu Alžiru, koji sticajem okolnosti završava svoj život kao običan zločinac. A događaji koji se nižu kao na filmskom platnu nemaju nikakvog smisla ni opravdanja: oni su apsurdni, kao što je apsurdan svet toga Leta Gospodnjeg 1942. I time Stranac, koji svojom pojavom doziva u pamet nekadašnja vremena, kada je književno delo htelo biti autonomno i vredeti samo po sebi, prestaje biti "strancem", jer progovara jezikom koji ljudi razumeju, jer govori o stvarima u koje se mogu uživeti, ma kako se one u prvi mah činile neobične i strane. Stoga i nagli i trajni uspeh toga romana nije slučajan. Opet se jednom pokazalo da se u književnom delu odražava epoha, makar se pisac odvraćao od svoga doba, dok različita "aktualna" dela ne moraju biti aktualna, nego su pomodna roba, pa vrlo brzo stare."

Pročitano 11067 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Žan Pol Sartr - O romanu Stranac