Ako kreneš drumom kojim si išao pre mnogo godina, još u ranoj mladosti, duž celog puta cvetaju uspomene tako žive da se nekadašnji čas nesvesno slije sa sadašnjim: ti si još onaj koji si, a ujedno si onaj koji je bio. Tuga ranijih dana sjedini se sa onom koju u sebi nosiš - smešeći se zagrle se dve lepe sestre. Minula i ovdašnja gorčina osmehom je ublažena, smirena, obasjana uskršnjim suncem.
Ceo kraj pored druma koji vodi iz Vrhnike u Ljubljanu posut je cvećem uspomena, kuda god pogledam. Mojim rečima pozdravljaju me levo zelena brda, desno peva moje pesme prostrana mahovina. Čak i svaki kamen kraj druma je moj prisan prijatelj i priča mi vesele i žalosne događaje.
Iz novele Moj Život