Artnit

Petak, 31 Maj 2013 19:59

Tomas Vulf - Šta je čovek? Istaknut

Jer, šta je čovek?

Najpre dete, nesposobno da se drži na svojim mekanim nogama, umazano svojom stolicom, koje čas plače a čas se smeje, plače za mesecom ali se smiruje kada dobije majčinu dojku; čmavalo, žderonja, šljemalo, drekavac, smešljivko, idiot i sisavac svoga palca; malo nežno stvorenje celo ubalavljeno, hvatač vatre, mila budala.

Posle toga dečak, grub i bučan u svome društvu, ali uplašen u mraku; tući će slabijeg i izbegavati jačeg; obožava snagu i surovost, voli priče o ratu, ubistvu i nasilju nad drugima; udružuje se i mrzi samoću; obožava vojnike, mornare, profesionalne boksere, fudbalske igrače, kauboje, revolveraše i detektive; po svaku cenu želi da izazove i nadmaši svoje drugove, da se tuče sa njima i uvek da pobedi, pokazuje svoje mišiće i zahteva da mu se opipaju, hvališe se svojim pobedama i neće nikad priznati poraz.

Zatim mladić: prati devojke, grub je iza njihovih leđa među dečacima iz dragstora, nagoveštava stotine zavođenja, ali dobija bubuljice na licu; počinje da misli na svoju odeću, postaje kicoš, masti kosu, puši cigarete sa raspusnim izrazom, čita romane i krišom piše poeziju. On sada vidi svet kao par nogu i grudi; on zna za mržnju, ljubav i ljubomoru; on živi u gomili, misli sa gomilom, plaši se da ne bude odvojen od svojih drugova nekim osobenjaštvom. On stupa u klubove i plaši se podsmeha; uglavnom se dosađuje, nesrećan je i potišten. U njemu postoji velika praznina, on je otupeo.

Zatim čovek: poslovan, pun planova i razloga, obuzet svojim radom. Dobija decu, kupuje i prodaje male parcele velike zemlje, intrigira protiv svojih suparnika, likuje kada im podvali. On traći svojih tričavih sedamdesetak godina na rasipnički i neslavan život; od kolevke pa do groba on jedva vidi sunce, ili mesec ili zvezde; on je nesvestan besmrtnog mora i zemlje; on priča o budućnosti i traći je kada ona dođe. Ako je srećan, on štedi novac. Na kraju, njegova debela kasa kupuju mu lakeje da ga nose tamo gde njegove noge više ne mogu; on troši bogatu hranu i zlatno vino koje njegov bolestan stomak ne želi; njegove umorne i beživotne oči posmatraju prizor stranih zemalja za kojima je čeznulo njegovo srce u mladosti. Zatim lagana smrt, koju produžavaju skupi lekari i, najzad, diplomirani grobari, naparfimirana lešina, uljudni ceremonijal majstori sa dlanovima okrenutim ulevo, brzomotorna mrtvačka kola i opet zemlja.

Iz romana Vi se ne možete opet vratiti kući

Pročitano 5109 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 19 Juni 2014 14:46

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Tomas Vulf - Šta je čovek?